Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 0
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Lisinski svira

S Cantusom troje iznimnih

PXL_120220_2433
PIXSELL
21.02.2012.
u 20:10

Isserlisove čudesne finese do izražaja su najbolje došle u Casalsovoj “Pjesmi ptica” te “Čonguri” Sulhana Tsintsadzea

Svatko kome je stalo do glazbene kulture hrvatske metropole morao se još jednom zabrinuti, a i pomalo zasramiti, pred prizorom jedva dopola ispunjene velike dvorane Lisinskog u ponedjeljak navečer.

Tek pola dvorane

Ni ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb više ne može skupiti više od polovice dvorane čak i kad dovede takve zvijezde kao što su violončelist Steven Isserlis, dirigent Philippe Herreweghe i L’Orchestre des Champs-Élysées.

Karizmatični violončelist ispunio je očekivanja. Isserlis ustrajava na crijevnim strunama, umjesto čeličnih žica. Utoliko više zadivljuje intenzitet njegova zvuka premda je riječ o akustičkom arhaizmu u velikim dvoranama, uz velike orkestre i u djelima kao što je Dvořákov Koncert za violončelo i orkestar u h-molu. Na žalost, maestro Herreweghe, koji je slavu stekao kao sjajni zborski dirigent i tumač baroknih oratorijskih djela, i ovaj je put romantičarskoj partituri pristupio hladnim analitičkim objektivizmom gušeći karakter i temperament djela. Nije čudo da su Isserlisu ruke i gudalo znale pobjeći u dirigentsku gestu u uzaludnom pokušaju da malo prokrvi anemičnu i pomalo rastrzanu svirku orkestra, u skladu s istim takvim Herrewegheovim gestama. Isserlisove čudesne finese do izražaja su došle tek u bisevima: u Casalsovoj “Pjesmi ptica”, bitno drugačijoj od načina na koji je svira Monika Leskovar, te u bravuroznom prebiranju po vratu violončela prstima obiju ruku u skladbi “Čonguri” Gruzijca Sulhana Tsintsadzea.

Luksuz drugog koncerta

No, oni koji su ostali na drugom dijelu kažu da je orkestar, s Isserlisom u dionici violončela, pružio sasvim drugačiju sliku u Schumannovoj Četvrtoj simfoniji, čiji je drugi stavak čak bio ponovljen na bis. Meni ipak nije žao što sam iskoristio luksuz koji zna pružiti Lisinski spustivši se na jednako zanimljiv koncert na kojem je talijanski dirigent Adriano Martinolli D’Arcy s Cantus ansamblom priredio malu antologiju raznovrsnih stilova koji su početkom 20. stoljeća procvali u djelima velikana poput Schönberga, Debussyja, Mahlera, Honeggera, Berga, Bartóka i Webera.

Komentara 4

DU
Deleted user
09:07 22.02.2012.

bila bi dvorana puna da su karte jeftinije, ovako se može otići par puta godišnje, i to oni koji dobro zarađuju

EU
EUfan
09:10 22.02.2012.

U ponedjeljak su ljudi umorni od rada, oni koji rade a oni koji ne rade ionako si ne mogu priuštiti takav koncert. Na žalost, kultura dijeli sudbinu pada standarda građana.

KA
Karla
11:23 22.02.2012.

Bila bi dvorana puna da je bilo bar malo medijske reklame. Ni inače, na televiziji se klasični koncerti uopće ne spominju kao da ne postoje, pa ponekad ni HRT ne objavi nastup svog orkestra. Gdje su ti menadžeri u kulturi?? zar se išta danas prodaje bez reklama? Bilo bi mi drago da i novinari najave koncerte opširnim člancima. Vjerujem da bi oni to i radili, ali nitko im to ne bi objavio jer se tu ne stvara profit...Gledam Pola ure kulture i gotovo nikad se ne spominje klasična glazba nego samo knjige, slike, izložbe. Možda klasična glazba ne spada u kulturu....

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije