Ima li života za Savršene marginalce nakon Hladnog piva? Pitanje je to nalik onome: "Je li čaša (piva) napola puna?" Odgovor je potvrdan, uzme li se u obzir da tri četvrtine postave Savršenih marginalaca čine članovi Hladnog piva, kao i to da nisu željeli odustati od prepoznatljivog sviračkog rukopisa koji su oblikovali zajedno s Kekinom. Ako bismo se našalili, s obzirom na aktualne peripetije nekih domaćih podvojenih imena poput Prljavog kazališta, mogli su se, što bi široj publici bilo prepoznatljivo, nazvati i Gajba piva ili Mrzlo pivo i nitko im ne bi mogao ništa prigovoriti. Tim više što se pravi bendovi razilaze prijateljski, pa se Hladno pivo "podijelilo" korektno, ostavljajući i Savršenim marginalcima i Kekinu mogućnost da sviraju stare pjesme koje su zajedno stvarali.
No ako niste Jakov Jozinović i cijela bulumenta izvođača koji nemaju vlastite pjesme, nego se oslanjaju na obrade starih i tuđih, bilo je jasno da će Savršeni marginalci, kao autorska postava, nakon nekoliko godina uigravanja prijeći na novi album s novim, vlastitim pjesmama. Lani sam slučajno na ulici sreo basista Šokija pa mi je najavio da album izlazi u veljači. Malo su zakasnili i evo ga u travnju, ali zato je riječ o temeljito zaokruženom proizvodu koji je napravljen tako da ga brojni poklonici Hladnog piva, a i ostali, neće moći odbiti. Dapače, nakon nekoliko godina čekanja, pred publikom su se ponovno našle pjesme s himničnim refrenima, životnim tekstovima, majstorskom svirkom i energijom koja frca na sve strane. Nakon što su se "testirali" na rasprodanim koncertima i očito sastav doveli u fazu koja traži idući korak, album "Siempre Marginal" (Dancing Bear) dolazi kao dokaz jasne sigurnosti i volje da se poznati zvuk predstavi u još žešćem, beskompromisnom izdanju.
Bendovski identitet pojačava i podatak da su sve pjesme napisali i aranžmane potpisali svi članovi grupe, zajednički i bez razlike; Zoran Subošić Zoki, Mladen Subošić Suba, Krešimir Šokec Šoki i Hrvoje Krmpotić Krmpa. Veliki zadatak pao je, naravno, na pjevača Hrvoja Krmpotića, nekadašnjeg člana izvrsnog benda Deafness By Noise koji je već na koncertima pokazao da mu glavna uloga pred mikrofonom u Marginalcima odlično leži, a album s 12 pjesama potvrđuje da je pred mikrofon stao prirodno i s golemom energijom. Kao i članovi benda koji su prepoznatljiv zvuk Hladnog piva pretvorili u još žešću, svirački čvršću i moderniziranu varijantu, punu odlično snimljene svirke i snažne energije koju su, uz golemo iskustvo, uspjeli uhvatiti u studiju i vjerno prenijeti na album.
Sve skupa govori nam da Savršeni marginalci nisu krenuli u ovu priču iskonstruirano, nego baš suprotno; ovakva sviračka mašina koja je sposobna napisati izvrsne pjesme u duhu ranog HP-a, donosi sa sobom puno razloga za nastavak rada, a već prvi singlovi "Ai Ai Ai" i "Fakof luzeri" pokazali su da su im teme itekako aktualne, provokativne i pažljivo osmišljene te artikulirane. U nekim trenucima na albumu Krmpotićeve bismo vokale vrlo lako mogli zamijeniti za Kekinove, ne zato što ga imitira, nego jer se struktura pjesama i poruka vraća na ono "staro", poznato i najčešće ubrzano Hladno pivo, u kojem su tri originalna člana imala itekako važnu ulogu, ne samo sviračku nego kao i koautori pjesama i poznatih zvučnih "bombi". Sad ta bomba ponovno eksplodira u pjesmama koje bez zadrške slijede prepoznatljive principe brze svirke, himničnih melodija i energije koja vitalno iskače iz zvučnika.
Doista, ovakva tutnjava razlikuje se od uobičajenih rock bendova kod nas, jer "Sempre Marginal" donosi ozbiljnu epopeju zvuka i svirke koja ubojitom ritam-sekcijom i gitarističkim rifovima nema premca na domaćem terenu. Tematski, pjesme na albumu očito nisu nastale tek da bi se "imalo što svirati", nego je riječ o životnim, smislenim komentarima svakodnevice, dovoljno oštrim i sirovim koliko to i stvarnost oko nas jest, pa je jasno da slušate svojevrsni nastavak ranih albuma Hladnog piva u suvremenom kontekstu. Volja da isti svirački okvir s kojim su krenuli krajem osamdesetih, a koji su tijekom devedesetih i kasnije doveli do uspjeha, preoblikuju i prilagode današnjim mjerilima, više je nego opravdana.
S novim vokalom doista zvuče kao da Hladno pivo ima novi album, ali u odnosu na posljednje, sofisticiranije albume, vratili su se u znojnu garažu ranih dana. Koproducenti albuma, uz Savršene marginalce, su Ivan Havidić i Jason Livermore, koji ga je miksao u studiju Blasting Room u Coloradu. Mastering je povjeren Paulu Logusu u PLX Studios u New Yorku, što je rezultiralo visoko uglancanim, modernim i žestokim zvukom, kakav se može čuti i kod usporedivih svjetskih imena.
No tematika pjesama na albumu "Sempre Marginal" isključivo je naša, tj. njihova. Od gostiju sudjeluju Mario Lončar s trubom, Ivan Havidić na solo gitari i ženski vokal Lare Antić Prskalo u "Spejs kauboju", Zvjezdan Levinger s gajdama i Hrvoje Prskalo na klaviru u "Rođen neprilagođen". Prvi ska singl "Ai ai ai" uz Lončarevu trubu uključuje Jakšu Jordesa na saksofonu i hammond orgulje Branka Glavana, koji se s njima pojavljuje i u "Utjehi kose", dok završna "Or-Mario Or-Marija" uključuje prateće vokale Kristine Tine Kresnik i violinu Marka Firsta.
Te dvije završne pjesme, "Utjeha kose" i "Or-Mario Or-Marija", najveći su iskorak od baražne vatre ostatka albuma; prva može komotno ući i među najbolje pjesme nekadašnjeg Hladnog piva – kao i ultrabrza "Beno gange" – dok se "Or-Mario Or-Marija" s temom "kostura iz ormara" i "života bez ladica" i ograničenja, nameće kao potencijalni singl svojom široko raspjevanom melodijom koja uz violinu dobiva country-rock obrise, idealne za zborno pjevanje refrena s publikom i pojačano radijsko emitiranje.
Otvori KEKS Pay
