Naslovnica Kultura Knjige

Roman Simić Bodrožić: Svjetski pisci bruje da se kod nas pomlade književnošću

U 14 godina mijenjale su se teme, a ove godine to su Amerike
28. svibnja 2015. u 15:12 0 komentara 504 prikaza
15.05.2014., Booksa, Zagreb - Konferencija za medije povodom 13. Festivala europske kratke price. Roman Simic Bodrotic.  Photo: Daniel Kasap/PIXSELL
Foto: Daniel Kasap/Pixsell

Roman Simić Bodrožić utemeljitelj je i kreativni direktor Festivala kratke europske priče koji počinje ove nedjelje u Muzeju suvremene umjetnosti.

Lani ste u fokusu imali Brazil, ove godine Amerike. Hoćete li promijeniti ime u festival svjetske priče?

Ma ta je naša Europa prilično rastezljiv pojam – barem je mi na FEKP-u tako shvaćamo. A i Amerike su Europi oduvijek bile neka vrsta ogledala – prostor u koji smo se upisivali, sanjali ga i putovali mu – s tim da u književnosti to ogledalo često zna biti i čarobno. Priča o europskoj pripovijetki uvijek nas je nosila, i prije ili poslije morala nas je napokon i dovesti Amerikama. Što bismo mi bez njih? Zamišljati suvremenu europsku (ili hrvatsku) kratku priču bez Carvera i Borgesa, Salingera, Cortázara ili Márqueza, bila bi teška, ako ne i nemoguća misija. Baš kao i precijeniti utjecaj što su ga na američke pripovjedače imali Čehov, Maupassant ili Kafka. Drugi razlog bila je želja da domaćoj publici predstavimo sjajne nove pisce Amerika i podsjetimo je da prostor koji je zadužio svjetsku književnost ne prestaje stvarati nove glasove o kojima ne znamo onoliko koliko bismo mogli i trebali. Naše Amerike su poziv na putovanje i čitanje.

Kojeg ste pisca s ovogodišnjeg festivala morali najviše nagovarati na dolazak?

Vjerujte, kad kolegama s europskih književnih festivala kažemo tko nam sve dolazi na FEKP, uvijek se oduševe, a kad im još došapnemo koliki nam je budžet, misle da smo čarobnjaci. Dovesti Lionel Shriver u Hrvatsku golem je uspjeh, a veliku sreću imali smo i s jednim od ponajboljih suvremenih argentinskih pisaca Leopoldom Brizuelom te Kanađaninom/Argentincem Albertom Manguelom, čije smo gostovanje ostvarili u suradnji s književnim klubom Booksa te MaMa-om. No bilo bi nepravedno zaboraviti Santiaga Roncagliola, Xavera Bayera, dvije zvijezde suvremene meksičke književnosti Valeriju Luiselli i Álvara Enriguea, koje dovodimo u suradnji s Hrvatskim P.E.N centrom i PEN Internationalom... Mislite li pak da je išta lakše bilo s prijateljskog Visa dovesti Senka Karuzu, ljuto se varate!

Festival sada već ima tradiciju, što znači da pomalo stare i organizatori. Ali važnije je pitanje pomlađuje li se publika?

Četrnaest godina festivala, da, trećina života ovog organizatora, nije mala stvar! Srećom, ostatak ekipe mlađi je pa me nadahnjuju! Šalu na stranu, tko god je bio na FEKP-u, zna da je gorivo ovog festivala vedrina i dobro raspoloženje – bez njih nas ne bi bilo. Ne mogu zamisliti da itko od nas radi na festivalu a da u tome ne uživa, a naša publika to nam uvijek vraća. Kad već govorimo o njoj, čvrsto vjerujem da FEKP pomlađuje – o tome poslije bruje i svjetski pisci: dođite i, pored vrhunske književnosti, osigurajte si smijeha i emocija za barem nekoliko tretmana pomlađivanja – književnošću!

Zašto je Rijeka izabrana za grad koji će svake dvije godine ugošćivati festival?

Tijekom svih ovih godina upoznali smo prednosti suradnje s uvijek novim gradovima domaćinima, ali i poželjeli naći partnera s kojim bismo mogli postići ono što smo napravili u Zagrebu – stvoriti i "odgojiti" publiku koja će prepoznati tko smo i što nudimo, po čemu smo posebni. S Rijekom smo već surađivali, sviđa nam se kako grad diše i silno poštujemo ono što radi ekipa koja je zadužena za kulturu. S tim iskustvom vidjeli smo da bi bijenalna suradnja mogla biti pun pogodak.

Ima li u Hrvatskoj previše natječaja za kratku priču i objavljuje li se previše zbirki kratke priče?

Ne, mislim da ih nema previše – ni natječaja ni knjiga – dapače. Ne tako davno, baš zahvaljujući natječajima i kratkoj priči u zemlji u kojoj ih ima nemjerljivo više, kao pisac je opstao i Roberto Bolaño – osigurali su mu novca i motiva da napiše sve ono što ga danas svrstava među divove književnosti našega stoljeća. Ali ni u primisli mi nije tvrditi da je priča priprema za roman ili, ne daj Bože, stalan izvor prihoda: jednostavno, svaki impuls koji čovjeka hrabri i tjera na pisanje nekad može biti presudan i nikad ih zapravo nije dovoljno. Govoreći pak o knjigama priča, svatko kome je na srcu domaća književnost mogao je biti sretan najavom koju su svojim zbirkama prošle i ove godine ispisali Sven Popović, Korana Serdarević, Ivana Rogar, Andrija Škare...

>> Lionel Shriver, Valeria Luiselli i Josip Novaković otvaraju 14. Festival europske kratke priče

Pametni grad
SVIJET BOLJIH MOGUĆNOSTI
Jeste li čuli za Ascaliu? Najvjerojatnije niste, ali uskoro bi mogli ovisiti o njima

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.