Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 94
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?

Potresna priča o potrazi za sestrama: vozile su se na motoru i slušale heavy metal, pa otišle u džihad

ZagrebDox
25.04.2024. u 11:00

Nove filmove recenzira filmska kritičarka Jelena Ružić

Prije četiri godine Tunižanka Kaouther Ben Hania snimila je film koji je te godine bio jedan od dojmljivijih – “Čovjek koji je prodao kožu”. Voljen i prihvaćen i od strane publike i od kritike, ovaj neobični uradak u kojem se pojavljuje i Monica Bellucci postao je ujedno i prvi tuniski film koji je nominiran za Oscara. Nastavljajući stvarati na tom valu uspješnosti, posljednje njezino ostvarenje “Četiri kćeri” postao je film s kojim se lani po prvi put našla u službenoj selekciji na canneskom festivalu, a koji se opet našao među kandidiranima za Oscar.

Riječ je o eksperimentalnom, hibridnom obliku, odnosno o igranom dokumentarcu. Redateljica je odlučila pratiti majku Olfu i njezine dvije kćeri kroz priču o njihovim životima u kojima je lajtmotiv – trauma. Upoznajemo Olfu kao majku četiri kćeri, no za dvije starije već na početku filma ističe se kako ih je “pojeo vuk”. Kako su se to Olfine kćeri tinejdžerice izgubile; u kojoj šumi i tko je, odnosno što je vuk, saznaje se postupno.

Redateljica je dovela tri glumice koje će glumiti nestale kćeri i Olfu, dok dvije mlađe kćeri glume same sebe. Tako se miješaju igrane epizode s dokumentarnima koje se nerijetko pojave kada gluma, a time i oživljavanje trauma, postane previše nekoj od protagonistica. Na trenutke može biti zbrkano tko koga glumi, što se događa, gdje su dvije starije kćeri, što je gluma, što je stvarnost, no od početka do kraja filma ne popušta osjećaj iščekivanja nečeg još zlokobnijeg od onoga što već stvara atmosferu. Kroz takvu zbrčkanost upoznajemo što zbrčkanost zapravo znači. Težak Olfin život u djetinjstvu, teško djevojaštvo, udaja kojoj se protivila, rođenje četiri kćeri, odlazak od muža, borba za život, afera s bivšim zatvorenikom, odnosno osobom koja je sve samo ne dobra (posebice za njezine kćeri), čak četiri puberteta… A sve to za vrijeme Arapskog proljeća koje je imalo nemali utjecaj na sve njihove živote. Naime, dvije starije kćeri su od adolescentica koje bježe od doma da bi se provozale s dečkima na motoru i slušanja heavy metala postale ekstremne vjerske fanatičarke koje su prije svoje osamnaeste završile u Libiji, a sve s jednim ciljem – da sudjeluju u džihadu.

Upravo su vjerski fanatizam i ideja o tzv. Islamskoj državi šuma u kojoj su se izgubile i u kojoj ih je vuk pojeo. Film je, i to je poprilično jasno, otvorena rana majci i mlađim sestrama, koje su jedva spašene od namjere starijih sestara da ih i odvedu u epicentar zla. Kako je sve to utjecalo na sestre koje su ostale, najljepše opisuje rečenica koju bi jedna od njih poručila svojim sestrama: “Ova te je obitelj uništila i neću dopustiti da uništi i mene.” Detalji u igranim scenama povremeno su toliko nevjerojatni da se ne zna jesu li tu kao stilske figure, odnosno pojačivači dojma ili se sve to sručilo na jednu obitelj.

1. Četiri kćeri (Zagrebdox)

Dokumentarni, Francuska, 107 min.

Režija: Kaouther Ben Hania

2. Drugačija divljina (Zagrebdox)

Kako naizgled ni iz čega napraviti sjajnu priču, pokazuje norveška redateljica Silje Evensmo Jacobsen sa svojom “Drugačijom divljinom”. U ovom intimnom portretu jedne obitelji isplivale su teme žalovanja, odrastanja, izgubljenosti, posljedica velikih životnih odluka. Redateljica, naime, prati Nicka i njegovo troje djece koji žive potpuno nekonvencionalno. Na farmi daleko od bilo čega urbanog, bez čuda moderne tehnologije, bez televizora. Okruženi prirodom, životinjama, zemljom i jedni drugima, čak i školu pohađaju od doma. Takav neki sustav Nick je uspostavio sa suprugom Mariom koja je, nažalost, preminula. Nakon njezine smrti, njezina starija kći iz prvog braka, koja je inače živjela s njima, vraća se svome ocu dok Nick i troje mališana ostaju na farmi. Međutim, Nick shvaća da ne može tu biti sam s djecom i da bi trebali preseliti u grad, da bi djeca trebala u “normalnu” školu… Prikaz toga kako se s gubitkom i velikim promjenama nosi Nick koji treba ostati stijena obitelji, a kako djeca koja su više-manje nesvjesna svega, teče poprilično organski. Prirodno i pitko. “Drugačija divljina” divna je posveta majci i supruzi koja je bila toliko voljena, ali još veći podsjetnik da život, baš kao i sam film, mirno teče bez obzira na sve.

Dokumentarni, Norveška, 83 min.

Režija: Silje Evensmo Jacobsen

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije