Kada se na ekranu pojavi Pierce Brosnan kao Charlie Swift, elegantni i učinkoviti ubojica s juga Amerike, gledatelj ulazi u poznati svijet kriminalističkog trilera. Charlie je čovjek od akcije, "rješavač problema" za svog ostarjelog šefa mafije Stana Mullena, no film "Brzi Charlie" mnogo je više od napete priče o osveti koja uslijedi nakon što konkurentska banda eliminira Stanovu ekipu. To je, prije svega, dirljivi oproštaj od glumačke ikone, Jamesa Caana, kojemu je uloga Stana bila posljednja u karijeri.
Caan, legenda filmova poput "Kuma" i "Misery", preminuo je samo devet tjedana nakon završetka snimanja, a njegova prisutnost na setu bila je obilježena krhkim zdravljem. Tijekom cijelog snimanja patio je od kasnog stadija kronične opstruktivne plućne bolesti i zatajenja srca, zbog čega je bio u invalidskim kolicima i na kisiku. Ipak, redatelj Phillip Noyce prisjetio se kako je Caan bio "vrtoglavo uzbuđen, poput malog djeteta, jer se vratio u sedlo" nakon više od godinu dana pauze, a ta energija, taj prkos pred neizbježnim, prožima svaku njegovu scenu i daje liku Stana - mafijaša koji se bori s demencijom - sloj potresne autentičnosti.
Pierce Brosnan, s druge strane, ulogu je prihvatio s entuzijazmom, unijevši u lik Charlieja Swifta kombinaciju hladnokrvnosti koju je usavršio kao James Bond i crnog humora koji je pokazao u filmu "Matador". Noyce je izjavio kako je Brosnan bio jedini i savršeni izbor za ulogu. Kako bi se što bolje pripremio, Brosnan je stigao u New Orleans tjednima prije početka snimanja, upijajući lokalni mentalitet i vježbajući južnjački naglasak koji je, iako ne posve uvjerljiv, dao liku poseban šarm. Film je prožet i suptilnim posvetama njegovoj najpoznatijoj ulozi - u jednoj sceni, Charlie iz svog skrovišta vadi pištolj Walther PPK, omiljeno oružje Jamesa Bonda, i s nostalgijom ga promatra; drugoj, tijekom obračuna u klubu, stoji ispred ormarića s brojem 7, jasnom aluzijom na kodno ime 007... Te male reference dodaju sloj zabave u inače mračnu priču, pokazujući Brosnanovu sposobnost da se poigrava vlastitim nasljeđem.
Put do realizacije filma bio je jednako nepredvidiv kao i sama radnja. Projekt je australskom redatelju Phillipu Noyceu privukao roman Victora Gischlera, no on je imao dva ključna uvjeta da bi preuzeo režiju. Prvi je bio angažman scenarista Richarda Wenka, majstora iza uspješne trilogije "Pravednik", a d drugi uvjet bio je premještanje radnje iz Floride u, kako ga je nazvao, "svoj omiljeni grad na svijetu" - New Orleans. Wenk je, prema Noyceovim riječima, originalnoj priči dodao "mnogo više šarma, čežnje, romanse i humora", a ta odluka usmjerila je film prema žanru crne komedije, nečemu što Noyce nije radio još od filma "Slijepi bijes" iz 1989. godine. Noyce je priznao kako ga je, u njegovim godinama, privukla ideja da se ponovno "izmijeni" kao redatelj i odmakne od ozbiljnih akcijskih drama i trilera na koje se fokusirao veći dio karijere. Ta svježina vidi se u pristupu nasilju koje je često prikazano na brutalan, ali istovremeno i apsurdno smiješan način, što filmu daje jedinstven ton.
Produkcijske nedaće dosegle su vrhunac kada je, neposredno prije početka snimanja, dio financiranja propao, zbog čega je projekt napustila glumica koja je trebala igrati glavnu žensku ulogu, Marcie Kramer. Produkcija je bila prisiljena započeti snimanje bez glavne glumice. "Snimali smo sedam dana bez Marcie", otkrio je Noyce, a spas je stigao u zadnji čas u liku Morene Baccarin. Došla je u New Orleans i doslovno uskočila na set bez proba i priprema. Noyce je priznao da je bio iznimno nervozan uoči njene prve scene s Brosnanom, no kemija je bila trenutna. Baccarin je također značajno utjecala na svoj lik. Odbila je biti samo "dama u nevolji", inzistirajući na tome da Marcie, kao bivša žena gangstera, mora biti snažna i snalažljiva. Scenarij je promijenjen kako bi se naglasila njezina otpornost, a njezina vještina taksidermistice u filmu dobiva neočekivano praktičnu i mračno duhovitu primjenu.
Ipak, srce filma leži u odnosu između Charlieja i Stana, koji je bio ogledalo dubokog poštovanja i prijateljstva koje se razvilo između Piercea Brosnana i Jamesa Caana. Noyce je opisao kako je Brosnan, kao "vrlo osjećajan čovjek", intuitivno osjetio što se događa s Caanom ispod površine. Iako su invalidska kolica bila rekvizit predviđen za Caanov lik, Brosnan ga je u njima gurao po cijelom setu, brinući se o njemu poput sina. "Njihov odnos na ekranu i izvan njega počeo se spajati", kazao je redatelj. Ta iskrena emocija vidljiva je u scenama u kojima Charlie s nježnošću pazi na svog dementnog mentora, ostavljajući mu obroke u hladnjaku s brižno napisanim porukama. Upravo ta ljudskost, usred kaosa plaćenih ubojstava i mafijaških obračuna, čini "Brzog Charlieja" filmom koji ostaje s gledateljem dugo nakon odjavne špice. To nije samo još jedan triler, već testament prijateljstvu i dirljivi posljednji pozdrav jednoj od najvećih holivudskih legendi.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
