Naše nasilje i vaše nasilje

Frljića je školovala i odgojila crkva

Oliver Frljić
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
1/9
26.04.2017.
u 16:48

Predstava “Naše nasilje i vaše nasilje” praizvedena je prije godinu dana na festivalu elitne kulture Bečki svečani tjedni i razjarila kritičare

Dogodilo se u Hrvatskoj i to. Specijalci su morali intervenirati i iz gledališta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta izbacili gledatelje koji su aktivno protestirali protiv izvedbe predstave “Naše nasilje i vaše nasilje” Olivera Frljića koja je gostovala na Marulićevim danima. Tako se nasilnička atmosfera s hrvatskih stadiona preselila i u hrvatska kazališta. No to svakako nije problem Olivera Frljića, nego hrvatskog društva koje sve više tone u nasilje i neargumentiranu kakofoniju.

Čime je to Frljićeva međunarodna koprodukcija uzbunila kazališne, ali i političke duhove u Austriji, Poljskoj, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj? Zbog čega se protiv autorske ekipe podnose kaznene prijave, a na protest ispred splitske crkve Gospe od Zdravlja u kojoj se nalazi Dulčićevo remek-djelo, freska Krista Kralja, dolaze i časne sestre i hrvatski branitelji te pobožni puk? Zašto oni tako strastveno protestiraju protiv Frljića, koji je svojedobno polazio Nadbiskupsko sjemenište prvo u Travniku, pa onda u Splitu, bio student Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu da bi na kraju diplomirao na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu? Znači, školovan je i odgajan u njedrima Katoličke crkve. Upućen je u njen nauk i njene rituale, ali je i privilegirani svjedok onoga što obični vjernici u pravilu ne vide.

 

Biblijska razmjena

Pa je u međuvremenu postao i veliki kritičar crkvene prakse, i to ne samo u Hrvatskoj nego i puno šire, u cijeloj kršćanskoj Europi koja odnedavno zbija svoje redove u borbi protiv svakovrsne islamizacije koju su europski političari prepoznali i u izbjegličkoj krizi koja je doista poprimila epohalne, ako hoćete, i biblijske razmjere.

Ali, o čemu uopće govori Frljićeva predstava, praizvedena prije godinu dana na Bečkim svečanim tjednima, jednom od najuglednijih europskih mainstream festivala, financijski odlično potkoženom izlogu elitističke politički korektne i u krajnjoj liniji izuzetno ljevičarski usmjerene kulture? O Katoličkoj crkvi i katoličkim svetinjama ili ipak o nečemu drugome?

Primjerice, o europskom kapitalu koji je sponzorirao ratove na tuđim, afričkim i azijskim teritorijima, sve uime bezgrešnog profita, da bi sada strašljivo i neodlučno gledao kako se ti ratovi sve jače i jače prelijevaju i na europski teritorij, koristeći pri tome i vjerske metafore i simbole, ali samo kao krajnju zloupotrebu istinske vjere. Pa je sukob neobuzdanog kapitala na brzinu zamijenjen (i običnom narodu koji je i dalje samo meso za topove objašnjen) sukobom religija. I to kršćanstva i islama. Pa onda i civilizacija.

Otuda, dakle, Frljićeva scena o raspetom muškarcu koji asocira na Isusa Krista jer ima krunu od trnja, a koji s križa izrađenog od naftnih kanistara silazi da bi nasilno analno penetrirao u pokornu ženu u hidžabu. Otuda i scena u kojoj muslimanka u hidžabu rađa državnu zastavu zemlje u kojoj se predstava izvodi, ali opreza radi, ne i u Hrvatskoj, gdje je državna zastava zamijenjena nekom alternativnom verzijom, u strahu od sudskih procesa.

A baš su te dvije scene i izazvale najviše negativnih reakcija, no redatelju su očito bile nasušno potrebne u njegovu brutalno simboličkom, ispolitiziranom i iskarikiranom kazališnom jeziku koji je ipak puno više od efektne provokacije. Baš je tim scenama Frljić htio ogoliti stvari do kraja i raskrinkati liberalizam liberala, antifašizam antifašista, religioznost religioznih ili pak ljevičarstvo ljevičara. I europejstvo Europejaca.

Bio je to svjesni rizik na koji je nasjeo čak i dio prosvijećene Europe koji se zgražao nad “balkanskim bratoubilačkim klanjima” i nacionalizmima, ali nije spreman na kritiku europske dramatično jalove ratoborne politike u kojoj je NATO uz asistenciju SAD-a posljednjih godina postao uhodani izvoznik ratova za naftu ili za suhi pijesak, sasvim svejedno.

Neizvjesno područje borbe

“Naše nasilje i vaše nasilje” gledao sam na riječkoj premijeri, jer je riječki HNK Ivana pl. Zajca jedan od koproducenata predstave, a dobar je dio autorske ekipe, uključujući i glumce, iz Hrvatske. Predstava nije izvedena u zgradi HNK, nego u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. Prije predstave dobio sam dvojezičnu (slovensko-hrvatsku) programsku knjižicu u kojoj su autori otvoreno objavili negativne kritike svoje predstave mahom iz pera bečkih kritičara. Kritičari nisu štedjeli Frljića. “Amaterski školski kazališni kabare”. “Idiotska predstava”. “Cinizam bez mjere i smisla”. “Antizapadnjački i neliberalan tekst od a do ž”. “Bezobrazni i diletantski prizori”.

U knjižici je objavljeno interno pismo direktora ciriškog Theater Spektakela Sandra Claudea Lunina u kojem ovaj otkazuje gostovanje Frljićeve predstave u Švicarskoj jer nije uvjeren u njenu umjetničku kvalitetu. “Način na koji predstava provocira neće dovesti do plodne diskusije”, piše Lunin.

No Frljićeva predstava isprovocirala je i hrvatsko Ministarstvo kulture koje se već u veljači preventivno ogradilo od selekcije Igora Ružića za Marulićeve dane, da bi prije pet dana objavilo rečenicu da “je pri stvaranju i izvedbama umjetničkih djela potrebno imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakog pojedinca i društvene skupine”. Čime je otvoreno novo, krajnje neizvjesno bojno polje između ionako krhke političke i umjetničke sfere u Hrvatskoj, državi u kojoj glumce i kazališnu publiku s plaćenom ulaznicom moraju čuvati interventni policajci.

>> Prosvjednici izbačeni iz kazališta. 'Nismo se borili za ovakvu Hrvatsku'

>> Saša Broz kritizirala Frljića: 'Jednu predstavu sam prespavala, ali to je umjetnička sloboda'

Komentara 93

AL
Alkana
18:05 26.04.2017.

Naravno, tako piše Bojana Radović!

MU
Mukowsky
18:46 26.04.2017.

Samo mu treba uskratiti ono što najviše voli - medijska pažnja. Ignorirati!!!

TO
tolitol
20:49 26.04.2017.

Pročitao sam ovaj članak u Večernjem i analizu novinara, pa sam onda si dao truda i otišao pronaći u austrijskim medijima kritike prošlogodišnje predstave koju je Frljić izveo u Beču. Tako sam pronašao izrazito negativno intonirani osvrt u uglednom Die Presseu. Inače jedan od nekoliko takvih u austrijskim medijima. Ono što zapanjuje jest da se radi o istoj predstavi, ali članak u Večernjem i onaj u austrijskom dnevniku ne mogu biti različitiji. Nemaju ničeg, ali baš ničeg zajedničkog. Toga je izgleda svjestan i Večernjakov novinar koji je, čini mi se, ovdje pokušao "oribati" svoje austrijske kolege. Koliko god on tu (ideološke i svake druge) magle prosipao (a ovo sa sjemeneštarcima i Frljićem je doista nategnuto do boli), ostaje činjenica da Frljića izgleda nitko doista ne razumije. Osim naravno naših kulturnjaka. Tko je dakle u pravu? U srazu bečke elitne kulturne paradigme i ove naše hrvatske, "jugosferne" ili kakva god je, a koja nemilice brani tog Frljića, mislim da nije teško pogoditi. Ne sumnjam da je našoj medijsko-kulturnoj eliti teško progutati da je "balkanska rulja" u Splitu došla do istog zaključka kao i ugledni zapadnoeuropski kulturni kritičari. Nijanse i motivi su različiti, no zaključak je isti. Predstava ne valja. To mora da boli.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?