Nekoliko dana uoči svog osamdesetog rođendana, jedna od posljednjih istinskih ikona Hollywooda, Liza Minnelli, odlučila je ispričati svoju priču, pod vlastitim uvjetima.
Njezini memoari "Kids, Wait Till You Hear This!" nastali na temelju višegodišnjih razgovora s bliskim prijateljem Michaelom Feinsteinom, uragan su od 448 stranica koji donosi sirovu, urnebesnu i potresnu istinu o životu proživljenom pod svjetlima reflektora. Prije nekoliko godina, bijesna kao ris zbog neistina koje su o njoj pričali oni koji je i ne poznaju, poručila je: "Ovo je moja prokleta priča i ispričat ću je na svoj način." I doista, Liza nije prešutjela ništa, od traumatičnog djetinjstva do skandala koji su potresali naslovnice.
Najpotresniji dijelovi knjige posvećeni su njezinoj majci, legendarnoj Judy Garland. Njihov dubok i složen odnos bio je obilježen mračnom stranom showbusinessa kojoj je Liza svjedočila od najranije dobi. Prisjeća se potresnog incidenta kada je kao djevojčica slučajno udarila majku nogom u glavu, nakon čega je ona nezaustavljivo vrištala. "Naučila sam da je mama, kad se naljuti, najstrašnija osoba u mom životu. Danas imam samo jedan okidač za traumu, a to je užas vrištećih glasova." Kao dijete, morala je upravljati i majčinom ovisnošću. Ona i spremačica bi "uzimale bočice s tabletama s maminog noćnog ormarića, otvarale ih i umjesto njih stavljale aspirin. Nikad ne bi primijetila razliku (...) S trinaest godina bila sam majčina njegovateljica – medicinska sestra, liječnik i psihijatar u jednom... Baš kao što je MGM sustav ukrao djetinjstvo mojoj mami, ona ga je ukrala meni", piše Minnelli, no unatoč svemu zaključuje: "Mama me strastveno voljela, a ja nju i dandanas volim jednako toliko."
Jedan od najintrigantnijih dijelova knjige svakako je njezin osvrt na zajedničko pojavljivanje s Lady Gagom na dodjeli Oscara 2022. godine. Liza tvrdi da je bila prisiljena izaći na pozornicu u invalidskim kolicima umjesto u dogovorenom redateljskom stolcu. Objašnjenje je bilo da bi iz stolca "mogla iskliznuti", što ona naziva čistom besmislicom. Tvrdi da je Gaga odbila izaći ako ona ne bude u kolicima, što je za Lizu imalo katastrofalne posljedice. Zbog preniske pozicije nije mogla vidjeti blesimetar, a bez naočala nije mogla pročitati ni kartice. "Vjerujem da sam bila sabotirana", piše Minnelli. "Dok sam zamuckivala, Gaga je pred cijelim svijetom glumila dobrodušnu heroinu, a ja sam se osjećala izdanom."
Kao što je showbusiness bio u njezinoj krvi, tako je bila i ovisnost, pa u svojim memoarima otvoreno progovara o desetljećima borbe s Valiumom, kokainom i alkoholom, a jedan od najmračnijih trenutaka, kaže, dogodio se 2003. godine. Onesviještena od alkohola, ležala je na pločniku Lexington Avenue u New Yorku dok su prolaznici jednostavno koračali preko nje. "Stotine ljudi su jednostavno prekoračile moje tijelo ili me zaobišle... Što su mislili u tom trenutku?", pita se u knjizi, ističući kako je upravo Elizabeth Taylor bila ta koja ju je natjerala na prvu rehabilitaciju, upozorivši je da će umrijeti ako si ne pomogne.
Ništa manje turbulentan nije bio ni njezin ljubavni život. Potvrdila je legendarnu priču o svom prvom suprugu, Peteru Allenu, kojeg je zatekla u krevetu s drugim muškarcem, a njezin komentar na to postao je antologijski: "Nikad se više nisam vratila kući ranije, a da se prethodno nisam najavila."
U knjizi opisuje i burnu vezu s glumcem Peterom Sellersom, koja je započela 1973. u Londonu. "Naša romansa započela je te noći u mojoj garderobi. Bilo je predivno i drukčije od svega što sam ikad doživjela. Peter me uveo u posve novi svijet strasti." No veza s 20 godina starijim, oženjenim Sellersom bila je sve samo ne stabilna. Njegova ljubomora dosegnula je vrhunac kad je doznao da se posavjetovala s vidovnjakom o njihovoj vezi. "Razbjesnio se – jer se nisam obratila njegovu osobnom vidovnjaku", piše Liza.
Sellers ju je, tvrdi, verbalno zlostavljao, "vrijeđao, zadirkivao i maltretirao glasovima različitih likova koji su dolazili duboko iz njega", a kap koja je prelila čašu bio je odvratan antisemitski ispad. Jednog dana nazvao je njihovu zajedničku prijateljicu Joan Collins i požalio se da se osjeća zatočeno s Lizom. Collins je živjela u Highgateu, elegantnoj londonskoj četvrti sa značajnim brojem židovskih stanovnika, a Sellers se do njezine kuće dovezao odjeven u punu nacističku odoru, kostim lika iz filma koji je tada snimao. "Kad sam čula za to, bila sam bijesna, posramljena i zgrožena. Kad je izašao iz automobila, salutirao je vičući 'Sieg Heil! Sieg Heil!' Možda je mislio da je to šala, ali antisemitizam nije smiješan. To mu nikad nisam oprostila. Tko mu je, dovraga, dao za pravo da izvodi takve gluposti u stvarnom životu? Da povrjeđuje ljude, da bude tako grozan?"
S jednakom iskrenošću opisuje i strastvenu aferu s redateljem Martinom Scorseseom za vrijeme snimanja filma "New York, New York" 1977. godine. "Naša ljubavna veza imala je više slojeva od lazanja", piše Liza. "Oboje smo Talijani. Strastveni. Intenzivni... Bio je đavolski zgodan muškarac koji je dijelio moju ljubav prema filmu." Njihova romansa, potaknuta kokainom, nastavila se i nakon snimanja, no profesionalni razlaz bio je neizbježan kad ga je morala otpustiti s mjesta redatelja svog brodvejskog mjuzikla. "To me zamalo ubilo i slomilo mi srce (...) Godinama kasnije, na dodjeli Oscara 2014., prišla sam mu da ga pozdravim. Nažalost, okrenuo se od mene. Vrlo tužno."
Posebno oštre riječi rezervirala je za svog četvrtog i posljednjeg supruga, Davida Gesta, u poglavlju nazvanom "Brak iz pakla". "Očito nisam bila trijezna kad sam se udala za tog klauna... bljedunjavog seronju čudne kose", piše bez zadrške. Gotovo dva i pol desetljeća kasnije, poniženje zbog te veze još uvijek je peče. Unatoč svemu, Liza Minnelli, koja se s ponosom naziva "originalnom 'nepo baby'", ne propušta se prisjetiti ni svojih najvećih uspjeha, od Oscarom nagrađenog "Cabareta" do rekordnih nastupa u Carnegie Hallu. Upravo ta ranjivost i brutalna iskrenost uzdižu njezine memoare iznad uobičajenih slavnih biografija. Knjigu završava u svom prepoznatljivom, prkosnom stilu: "Bio je to život visokih i niskih tonova, dušo. I želim da znate... bio je to jako dobro proživljen život. Nemam žaljenja. Nikakvih."
Otvori KEKS Pay
