Spirit (Duh) rođen je i umro 2. lipnja 1940. u prvoj sekvenci stripa. Sve se dogodilo vrlo jednostavno. Mladi čovjek u plavom odijelu i šeširu, s crvenom kravatom, te modno uparenim čarapama provirio je u policijski ured: "Dobra večer, načelniče Dolane! Smijem li ući?" Čovjek za stolom nevoljko je potvrdio. Nije mu bilo do brbljanja. Zloglasni Dr. Cobra ponovo je pobjegao iz zatvora. Sjedajući na šefov stol, posjetitelj je govorio: "Oh, dakle, pretpostavljam da ću opet ja, Denny Colt, kriminolog i privatni detektiv, morati priskočiti vam u pomoć. Znam gdje je Dr. Cobra!" Colt je zatražio dodatni sat prednosti kako bi mu pripala obećana nagrada za hvatanje zločinca. Što je Dolan mogao? Pristao je.
U mračnom kutku Chinatowna, Denny Colt ubrzo je stajao s uperenim pištoljem u traženog bjegunca. "Igra je gotova, Dr. Cobra! Privodim vas." Nije baš bilo tako. U furioznom sukobu na život i smrt detektiv se našao na podu uronjen u smjesu prolivenih laboratorijskih kemikalija. Ostao je nepomičan, ležeći u masi opojne tekućine.
Dolan je s policajcima zakasnio u dolasku na mjesto sukoba. Pronašli su Colta i pozvali mrtvozornika: "Čovjek je mrtav. Već je vidljiv rigor mortis." Sljedećeg dana objavljena je osmrtnica u novinama, a Colt je uskoro sahranjen na groblju Wildwood. Tim je pogrebom započeo život Spirita.
U sljedećoj tjednoj sekvenci stripa, tamna sjena izlazi iz groba usred noći i uspinje se kroz prozor Dolanova ureda. Pojava skrivena u sjeni zahtijeva od Dolana da se novac za isplatu nagrade pripremi za privođenje Dr. Cobre te noći. Odbija izaći iz sjene i predstavlja se imenom – Spirit! Zajedno su savladali Dr. Cobru. Tijekom privođenja uhićenika, Dolan je prepoznao lik detektiva koji mu je objasnio kako ga je nesreća u laboratoriju dovela u stanje slično smrti. Colt je otkrio svoj plan za budućnost: nastavit će djelovati u borbi protiv kriminala kao Spirit.
Sljedećeg tjedna, u novom nastavku, Spirit se vratio s tri nova elementa važna za strip: nosio je domino masku, upoznao je plavokosu šefovu kćer Ellen Dolan i malog crnog taksista Ebonyja Whitea, koji će postati redoviti sudionik njegovih pothvata.
Borbu s kriminalcima Spirit je provodio vrlo entuzijastično, sukobljavao se s nizom opasnih protivnika kao što su Dr. Cobra, Palyachi the Killer Clown, Mr. Midnight, Orange the Human Ape, The Mastermind i Black Bow. Nije imao nikakve supermoći; slučajeve je razrješavao svojom dovitljivošću i snalažljivošću. A pratio ga je naravno i mit o njegovu uskrsnuću. Po potrebi, koristio se pištoljem i strojnicama.
Godine 1939. Everett M. Busy Arnold, izdavač sveski "Quality Comicsa", namjeravao je proširiti ponudu svoje agencije nedjeljnim dodatcima u novinama koji bi sadržavali kompletne stripove, prepoznavši da se niz novina želi natjecati s masovnom popularnošću strip sveski koje su preplavile tržište tiskovina. Do tada je bilo uobičajeno objavljivati stripove u nastavcima, dnevnim u tjednu i na cijeloj stranici nedjeljom.
Zaintrigiravši novinske izdavače, Arnold je ponudio da će Will Eisner biti kreativac koji će osmisliti nedjeljni dodatak u boji sa šesnaest stranica ispunjenih kompletnim stripovima.
William Erwin Eisner već je neko vrijeme radio stripove za Eisner & Iger studio. Napustio je studio i stvorio svoje životno djelo – Spirita, povijesnu inovaciju u novinskom stripu: cijela priča prvotno je bila ispričana u osam, a potom u sedam nastavaka. Uz Spirita, u dodatku su se pojavljivala još dva stripa – Lady Luck i Mr. Mystic – ukupno šesnaest stranica nedjeljnog dodatka novinama, poznatog kao Spirit Section. Strip je prvi put objavljen 2. lipnja 1940. godine i nastavio je izlaziti narednih dvanaest godina, do 1952. Iako je cilj bio konkurirati kostimiranim junacima sa supermoćima koji su dominirali popularnim sveskama na američkom tržištu, Eisner se odlučio za detektivsku priču, dok je dodatak maske bio samo ironična ustupka zahtjevima distributera.
Eisner je napisao i nacrtao većinu priča, ali imao je cijeli tim suradnika, koji su činili Manly Wade Wellman, William Woolfolk, Jack Cole i Lou Fine. Uskoro je uz nedjeljni dodatak Spirit dobio i dnevne nastavke koji su objavljivani u novinama samo nekoliko godina.
Eisner nije imao likovni dar i sposobnosti Fostera, Raymonda, Hogartha ili Caniffa, ali pronašao je svoj prepoznatljiv stil, kombinaciju karikaturalnog uz znatnu mjeru realističnog crteža koji će sljedećih desetljeća i poslije Spirita dovesti do najviše razine vizualne kvalitete.
Nakon što je izbio rat s Japancima i nacistima, dvadeset trogodišnji Eisner pozvan je u američku vojsku. Za njegova odsustva strip su preuzeli Lou Fine i drugi članovi Quality studija. Nakon četiri godine Eisner se vratio pun ideja i zreo kao autor u svakom pogledu. Tako je počelo najsjajnije razdoblje Spirita u drugoj polovici četrdesetih.
Spirit se više nije sukobljavao s kostimiranim superkriminalcima iz ranijih godina. Sada su mu protivnici bili raznovrsni urbani zlikovci u stvarnim situacijama. Eisner ih je pretvorio u karakterne studije kriminalaca s gradskih ulica i iz podzemlja. Duboko je uronio u prirodu jezive okrutnosti i brutalnosti nasilnika koji ne mare za tuđe živote stvarajući priče koje su imale smisao i uvjerenje te su bile popraćene solidnim, često i briljantnim crtežom.
Maksimalno je koristio grafičke inovacije. Sjajno manipulirajući tehničkim trikovima u oblikovanju kadra ili stranice i vremenskim sekvencama predočio nam je svijet u raspadu u duhu crne komedije ili film noira. Montaža kadrova i igra svjetla i sjene, uz variranje smjerova, postala je inovativna u odnosu na ustaljenu praksu i ubrzo se pretvorila u zaštitni znak stripa. I sam Spirit razvio je posebnu osobnost. Više nije jednodimenzionalni gonitelj pokvarenjaka s početka; postao je hrabar i odlučan borac, genij strategije, s ležernim, ali upečatljivim stilom. Strip je bio prožet oštroumnom satirom i zaraznim humorom.
U Eisnerovu crtežu izmjenjuju se pretjerivanje i vizualna raskoš s jednostavnim prizorima. Posebno se volio igrati s naslovom Spirit. Slova su bila oblikovana prema motivima vrhova zgrada na bazaru u Damasku, vrtloga vode, uličnih znakova i stupova srušenih zgrada. Pojavljivala su se i na oglasnim plakatima, novinskim naslovima, telegramima ili na zavjesama kroz koje se naziru minareti i kupole u Turskoj. Trodimenzionalni objekti oblikovani su iz dvodimenzionalnog medija. Fotografije, zabilješke, poruke bile su pričvršćene na samoj stranici stripa. I same stranice katkad su bile nacrtane kao zgužvani ili pohabani listovi, drugi put prikazane kao stranice knjige s vidljivim hrbatom i volumenom, presavinutih rubova…
Spirit nije djelovao kao predstavnik zakona, što je bila uloga načelnika Dolana, policajca starog kova. On je bio vječno gunđalo, sklon beskrajnim govorancijama, ali imao je zlatno irsko srce. Njegova kći Ellen predstavljala je ljubavnu stranu priče, nevina i uporna u svojim pokušajima da pripitomi Spirita i uvede ga u bračnu luku, unatoč velikoj konkurenciji zavodnica i fatalnih dama koje su prodefilirale stripom. Treći stalni lik bio je Ebony White, mali crnac koji se u stripu razvio od vozača taksija na raspolaganju Spiritu u njegova pomoćnika. U Americi tog vremena bilo je neuobičajeno, odvažno i ljudski hrabro od Eisnera da s toliko simpatije i brige u stripu da toliku važnost jednom tamnoputom liku.
Naravno, u detektivskom stripu bilo je i mnoštvo kriminalaca i zlikovaca svih vrsta. Među njima bilo je i zlokobnih dama koje su bila omiljena tema Eisnerovih priča. Uistinu, rijetko se u nekom stripu pojavilo toliko seksepilnih dama kao u Spiritu. Eisner ih je prikazao kao zanosne ljepotice raskošnih oblina, s prepoznatljivim grafičkim karakterom. Bile su to zavodljive "mace" s cigaršpicom, senzualnih usnica, egzotičnih obrva, s velikim očima, naglašenih ženstvenih jagodica i odlučnih čeljusti. Uzora je bilo mnogo u glumačkom svijetu: Veronica Lake, Marlene Ditrich, Joan Crawford i Lauren Bacall. Obično su bile predstavljene na cijeloj stranici u nekoj zavodničkoj pozi uz zagonetni uvod: " Ime mi je Powder (Barut). Kao u oružju, eksplodiram jednako brzo, ali sam dvostruko ubojitija!" ili: "Ja sam P'Gell, a ovo nije priča za male dečkiće!"
Sam Eisner je izjavio: "Spirit je serija kratkih priča za odrasle. To su vizualni roto-romani."
Krajem četrdesetih Eisner je pomalo gubio interes za Spirita, želeći se okušati u novim projektima. Ipak, Spirit je još dvije–tri godine nastavio izlaziti pod autorstvom drugih: Jules Feiffer bio je scenarist, dok su crtači bili Grandenetti, Dixon i Al Wenzel. Posljednji koji je dovršio strip bio je Wally Wood, 5. listopada 1952. godine.
Eisner se poslije posvetio promociji stripa, osnovao je škole za crtanje i niz drugih organizacija postavši tako svojevrstan autoritet za vizualne umjetnosti. Osamdesetih godina posvetio se grafičkim romanima. U nadolazećim desetljećima često se vraćao i svom remek-djelu. O svemu svjedoče brojna reizdanja Spirita diljem svijeta.
Kod nas je Spirit ostao gotovo nepoznat sve do 1980-ih kad su objavljeni intervjui s Willom Eisnerom i prvi put objavljene pojedine epizode stripa (Spunk, Stripoteka).
Otvori KEKS Pay
