Zagreb film ponovno središnjica hrvatske animacijeDolaskom Vinka Brešana Zagreb film napokon je dobio jasnu viziju što želi biti. Odbačeni su snovi o velikim komercijalnim serijalima te se na stare staze slave pokušava doći slično načinu na koji se to radilo krajem pedesetih pretvarajući Zagreb film u središnjicu hrvatske animacije koja, uz veliku otvorenost prema idejama manjih producenata, pretendira stvarati jake umjetničke filmove, od kojih je prva skupina ostvarena u suradnji s manjim producentima predstavljena prošloga tjedna. Dakle, vizija je dobra, no jesu li dobri i konačni proizvodi? Ako je suditi prema odabiru selektora ovogodišnjeg Animafesta, odgovor je potvrdan.
Od četiri filma čak će tri biti prikazana na našem najdugovječnijem međunarodnom filmskom festivalu, a najveće nade trebalo bi polagati u "Silencijum" Davora Međurečana i Marka Meštrovića. Njihova "Ciganjska" prokrstarila je brojnim svjetskim filmskim festivalima, a slična sudbina smiješi se i ovome filmu u kojem su uz efektnu 3D animaciju spojili Seljačku bunu s osudom suvremenoga komercijalizma te sve začinili s Petricom Kerempuhom i glazbom Cinkuša. Simbioza slike i zvuka ovdje je gotovo besprijekorna, pa jedino treba žaliti što redateljski film nije malo čišći jer bi onda i sama poruka bila puno snažnija.
Mane suvremenog čovjeka i inače su lajtmotiv sva četiri filma, pa tako i "U susjedstvu grada" Joška Marušića. Splitski autor u ovoj je skupini svakako najzvučnije animacijsko ime, a ukoliko na špici i propustite njegovo ime, bez ikakve ćete sumnje prepoznati njegov karakteristični crtež, koji je ovdje vrlo dobro ukomponiran u 3D kompjutorsku animaciju. Na žalost, efektna slika nije mogla pokriti sadržajne mane koje se najbolje vide u slaboj nadogradnji u osnovi intrigantne ideje (život prosječnoga građanina Splita u sjeni razvoja grada). Suptilnijim razvojima fabule i bježanjem od općih mjesta dobili bi bolji film.
I dok su Međurečan, Meštrović i Marušić koristili računalnu animaciju kao pozadinu, Darko Bakliža je u "Teoriji odraza" računalo pretvorio u subjekt filma. Naime, progovarajući o ljudskoj taštini i opsjednutosti izgledom, autor je stvorio film u kojem muškarca i ženu, svojevrstan odraz Adama i Eve, photoshopovski usklađuje s idealima ljepote prikazanima kroz brojna vrhunska umjetnička djela. Zanimljiv pristup uz previše ponavljanja brzo postaje zamoran, pa film, iako umjereno zabavan, ipak previše podsjeća na kompjutorsku igricu te kao takav previše asocira na brzopotrošnost.
Nakon komercijalizma, asocijalnosti i taštine, na red je došla i prevrtljivost. Nju je obradio Zrinko Ogresta u "Liftu" , svojem animacijskom debiju, gdje je prikazao uspon i pad činovnika od dna do vrha i natrag. Ogresta, koji jedini iz ove skupine neće na Animafest, jednostavnim je crtežom ostao najdosljedniji staroj školi zagrebačkoga filma, ali zgodni crtić "Lift" ipak je tražio puniju animaciju. S više detalja poput onoga gdje vidimo da činovnik na stolu drži fotografiju svojega auta skrenula bi se pažnja s repetitivne dramaturgije, a ovako u nedostatku tih "sitnica za um" film čak i s nepunih 6 minuta trajanja izgleda predugačak. (J. J.)
Otvori KEKS Pay
