Dugo iščekivana "Odiseja" Christophera Nolana, epska adaptacija Homerova djela snimljena s budžetom od 250 milijuna dolara, poharala je svjetske kino blagajne zaradivši u prvom vikendu preko 264 milijuna dolara i time nadmašivši redateljev prethodni uspjeh, Oscarom nagrađeni "Oppenheimer".
Film, djelomično sniman na kultnim grčkim lokacijama poput Nestorove palače u Pilosu i tvrđave Metoni, dobio je i izdašnu financijsku potporu grčke države u iznosu od 6,5 milijuna eura, no umjesto isključivo ponosa, premijera u Grčkoj izazvala je gorak okus i pokrenula lavinu nezadovoljstva. Dok se svijet divi vizualnom spektaklu s Mattom Damonom u ulozi Odiseja, u Grčkoj odjekuje jedno pitanje: kako je moguće da u ekranizaciji njihovog temeljnog mita, u priči koja je duboko utkana u nacionalni identitet, nema mjesta ni za jednog grčkog glumca? Osjećaj da su ponovno izostavljeni iz vlastite priče postao je glavna tema, od rasprava za večerom do otvorenih pisama u medijima.
U središtu kontroverze našao se odabir glumaca, no ne na način na koji su to predstavili strani kritičari poput Elona Muska, koji je optužio Nolana da se priklonio "woke" pravilima odabirom tamnopute glumice Lupite Nyong’o za ulogu Helene Trojanske. Iako su neki konzervativniji krugovi prigovorili da Homer Helenu opisuje kao "bjeloruku" (leukolenos), puno veći problem predstavlja činjenica da je zvjezdana postava, koja uključuje Zendayu, Charlize Theron, Toma Hollanda te sporedne glumce poput Himesha Patela i repera Travisa Scotta, potpuno zaobišla bilo koga s grčkim korijenima. Portal Greek City Times uputio je otvoreno pismo filmskoj ekipi s porukom: "Grčka nije samo kulisa iz antičkog doba. To je živa država. Grci nisu povijesne ličnosti. Mi smo suvremenici."
Razočaranje je tim veće jer se u modernom Hollywoodu, koji sve više polaže na važnost kulturne reprezentacije, grčke priče čine iznimkom od pravila. Dok se pažljivo pristupa drugim kulturnim nasljeđima, grčki mitovi tretiraju se kao opće dobro zapadne civilizacije, a moderni Grci kao da na njih više ne polažu pravo, navode s portala Politico.
Kritike su se naposljetku prelile i na političku scenu. Ministar zdravstva Adonis Georgijadis izjavio je kako smatra da je Nolan "otišao predaleko", iako "ne zna radi li to kako bi osvojio Oscara", dok je desničarska stranka Niki prosvjedovala protiv trošenja novca poreznih obveznika na film koji nameće "woke ideologiju". Ministrica kulture Lina Mendoni branila je projekt, ističući kako država ne može cenzurirati umjetničku slobodu redatelja svjetskog glasa.
Ovo, nažalost, nije nova pojava. Hollywood generacijama crpi inspiraciju iz grčke mitologije, od "Jazona i Argonauta" iz 1963. do "Troje" iz 2004., rijetko mareći za grčku reprezentaciju, osim ako se ne radi o stereotipima. Kako ističe vodeći grčki filmski kritičar Thodoris Koutsogiannopoulos, dojam je da svijet Grke i dalje percipira više kao bučnog Zorbu koji razbija tanjure nego kao Ahileja ili Odiseja. "Bilo bi lijepo vidjeti kojeg Grka u zvjezdanoj glumačkoj postavi, no bilo bi iznenađenje da se to doista i dogodi", rekao je Thodoris Koutsogiannopoulos za britanski The Guardian.
Za Grke, Homerovi epovi nisu samo svjetska književnost; oni su živi dio identiteta. Djeca u školama uče recitirati stihove na starogrčkom, a imena poput Ahilej, Atena i Odisej i danas su česta. Ta intimna veza s mitovima čini njihovo brisanje iz ekranizacije još bolnijim.
Ironično, unatoč kontroverzama, Nolanov film u Grčkoj ruši rekorde gledanosti, a knjižare bilježe porast prodaje Homerovog epa.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
Grci prisvojili Aleksandra makedonskog a čovjek nije ni govorio grčki .kao ni njegov otac pa ni ni jedan general u njegovoj vojsci.