Debitantski dugometražni film crnogorskog redatelja Bojana Stijovića "Crna truba", nakon europske i regionalne premijere na Pulskom filmskom festivalu, dolazi i na Cinehill festival u Fužine. Film koji kombinira triler s obiteljskom dramom i dobrom dozom crnog humora priča je o stanovitom Maksimu Grahovcu (glumi ga Momčilo Otašević), piscu koji je davnih dana, pobjegavši iz rodnog sela Grahova, karijeru ostvario u Zagrebu, no spletom okolnosti, vraća se u zavičaj. Plan mu je jednostavan – posjetit će svoga otuđenog brata Nika (Marko Janketić) i riješiti pitanje obiteljskog nasljeđa. Međutim, kako to obično biva, stvari nisu jednostavne.
U obratu sudbine, na putu doživljava prometnu nesreću, usmrti čovjeka, a jedini koji mu može pomoći da sakrije tijelo i svoj zločin upravo je Niko.
Priča o filmu započela je, otkrio nam je uoči premijere redatelj Bojan Stijović, čim mu je scenarist Stefan Bošković ispričao ideju jer odmah je osjetio da je to projekt koji mora raditi. Osim što su Stijović i Bošković dugogodišnji prijatelji i suradnici, činjenica da obojica imaju braću povezala ih je s temom bratskih odnosa koji se nalaze u fokusu filma. "I dramaturški elementi teksta su savršeno odgovarali mom senzibilitetu. Sve te ideje uklopile su se u miks žanrova, tako da film može biti psihološka drama iako je po strukturi i triler, a svakako ima i elemente crnog humora i parodije".
"Crna truba", bavi se arhetipskom temom povratka u rodni kraj – od biblijskog sina razmetnog preko Krležina Filipa Latinovicza, ta je priča ispričana nebrojeno puta, no Stijović i Bošković ovim filmom dali su joj dašak originalnosti i jedinstven crnogorski štih.
– Sve je dio klasičnog narativa kakvog imamo u različitim umjetnostima, ali ovdje je to trebalo sve prilagoditi crnogorskom mentalitetu. I upravo ta autentičnost našeg mentaliteta učinila je da film bude specifičan – dodaje Stijović.
Još jedna posebnost ovog filma jest i činjenica da je Stefan Bošković paralelno s pisanjem scenarija pisao i svoj roman "Mjesto rođenja", također priču o povratku i nemogućnosti da se ikada doista pobjegne od mjesta i okolnosti u kojima se čovjek rađa. Ta dva teksta, filmski i književni, u jednom su se trenutku počela međusobno nadopunjavati. Pomoglo im je to, veli Stijović, da priča dobije dodatne slojeve, kao i da prodube ključne teme filma – kritiku društvenih i patrijarhalnih obrazaca jako izraženih u tom podneblju, a i sudara modernog svijeta i tradicionalnih vrijednosti.
– Mene je iznimno interesiralo istražiti položaj suvremenog čovjeka koji je vrlo, da kažem, ušuškan ili na neki način uvjeren u to da kontrolira situaciju. Taj moderni mladi čovjek, koji ima dovoljno samopouzdanja i ega da smatra sebe ispravnim u svim svojim odlukama i svojim viđenjima. Naravno, dok potpuno ne izgubi kontrolu nad situacijom. Ono što me je neprestano proganjalo u toj ideji jest određena točka u kojoj vam se život pojavi i vrlo hladno vam pokaže da je on iznad vas, vaših uvjerenja i svega što ste do tog trenutka brižljivo pleli i planirali. Ovim filmom prikazujemo upravo to što se događa kada shvatimo da ne kontroliramo naš život i kada shvatimo da je naše uvjerenje da smo ga do tada kontrolirali zapravo bilo lažno. U tom trenutku nastupa i neka nova realnost za našeg glavnog junaka. Počinju padati maske i vidimo ustvari sve njegove slabosti, kojih, naravno, ima mnogo – objašnjava Stijović.
Jedan od najzanimljivijih detalja sa snimanja jest odluka da se cijeli proces snimanja odvijao na području stvarnog Grahova, a i scenografija se temelji isključivo na autentičnim predmetima pronađenim u tom selu.
– Scenografija je originalna, ništa nismo donosili sa strane, sve je nađeno po kućama na Grahovu i okolini. Željeli smo na taj način djelovati ekološki i odgovorno, ne trošiti prevelike resurse, već smo se trudili kreativnim razmišljanjem iznaći načine kako da osmislimo određene scene – ističe.
Zanimljivo je i da je "Crna truba" svoju svjetsku premijeru zapravo doživjela poprilično daleko od doma – na Međunarodnom filmskom festivalu Biškek u Kirgistanu. Kako je strana publika, koja ne poznaje kontekst, jezik i kulturne specifičnosti svega o čemu film govori, reagirala na projekciji, upitali smo redatelja?
– I ja sam bio jako radoznao, imao sam neku pozitivnu tremu i pitao sam se kako će sve to izgledati. Najviše sam strahovao hoće li ljudi uopće doći gledati film! Ipak, mi smo iz Crne Gore i to su tako udaljeni svjetovi, brinuo sam se da nitko neće znati ni tko smo mi ili tek vrlo slabo. Međutim, moja su predviđanja bila sasvim pogrešna. Ne samo da je na projekciju došao priličan broj ljudi, bili su iznimno zainteresirani za film i imali su toliko pitanja da smo Momčilo Otašević i ja ostali sat i pol vremena da razgovaramo s njima. To mi je potvrdilo da film doista posjeduje univerzalne vrijednosti koje mogu komunicirati i izvan granica Crne Gore i regije. Na kraju sam ostao oduševljen festivalom u Biškeku, koji je bio spektakularan i savršeno organiziran – govori Stijović, koji je iznimno ponosan i na to što je "Crna truba" svoju europsku priču započela baš u Puli, festivalu koji obožava i cijeni, i to u natjecateljskom Regionalnom programu koji je uveden tek nedavno, ali se pokazao kao pun pogodak.
Pa iako je crnogorska kinematografija, kako kaže Stijović, najmanja u regiji, posljednjih godina doživljava uzlet, ponajviše zahvaljujući osnivanju Filmskog centra Crne Gore 2017. godine, koji je postao motor razvoja. Snima se sve više filmova koji pronalaze put do međunarodnih festivala, a "Crna truba" jedan je od primjera tog novog vala.
– Jako sam optimističan oko razvoja situacije u Crnoj Gori. Mnogi moji kolege ostvaruju sve zapaženije uspjehe, i snima se više filmova nego što sam mislio da će to biti slučaj za jednu državu od samo 600 tisuća stanovnika. Naravno, daleko smo od toga da možemo da pričamo o komercijalnim uspjesima naših filmova. Teško se možemo izboriti s većim zemljama u našem okruženju, ali moje zadovoljstvo leži u tome što imamo sada već priličan broj autora i nekih ljudi koji su ozbiljno prihvatili ovaj poziv pa od Crne Gore u budućnosti možete očekivati hrabre iskorake i priče koje su koje zaslužuju pozornost – zaključuje.