Jedan od gostiju 5. dana Orisa, održanih proteklog vikenda, bio je i
nizozemski arhitekt Willem Jan Neutelings. Projekti mu pokrivaju raspon
od New Yorka (najuži izbor u natječaju za "Ground Zero") do Ljubljane,
gdje bi po njegovu projektu trebao biti sagrađen višenamjenski urbani
centar. Predaje na Harvardu i u Delftu, a u Zagrebu je predstavio radni
proces kojim s arhitektonskim partnerom Riedijkom stvara inovativne
projekte. Posebno su im važni elementi oblikovanje volumena i
skulptura, kontekstualiziranje i miješanje atmosfera unutar iste zgrade
ili cjeline u stilu "Alise u zemlji čudesa". Iako teško prehlađen, na
kraju ipak nije otkazao dolazak, a pronašao je vremena i za razgovor za
Večernji list.
VL: Dolazite iz zemlje čija je
suvremena arhitektura međunarodno sve zapaženija. Što je dovelo do te
renesanse?
NEUTELINGS: U Nizozemskoj prije 20-ak godina arhitektura nije bila u
najboljem stanju. No, 90-ih su klijenti i javne institucije, poput
gradskih, počele pozivati strane arhitekte tako smo dobili puno
talijanskih, francuskih, američkih arhitekata, koji su donijeli novu,
međunarodnu kvalitetu s kojom se starija generacija morala početi
natjecati. Ponekad smo i mi iz "mlađe" generacije uskakali u projekte,
i pokušavali smo svoju arhitekturu natječući se sa strancima dovesti na
svojevrsnu međunarodnu razinu. Bilo je pritom i puno kritika da ćemo
dobiti stranu arhitekturu, puno straha od izvanjskog utjecaja. Drugo,
90-ih je godina bilo puno javnog ulaganja u arhitekturu, što je pomoglo
pokretanju javne debate, čemu je doprinijela i sama vlada koja je uvela
procedure za poboljšanje kvalitete arhitekture. Konačno, od sredine
90-ih postoje i europski sustavi natječaja u starim se danima
moglo postaviti arhitekta kroz politička prijateljstva, dok je sad
potrebno sudjelovati u sustavu natječaja i zadovoljiti razine kakvoće.
VL: Mislite li da bi taj recept mogao
funkcionirati i u Hrvatskoj?
NEUTELINGS: Vrlo je zanimljivo da u tranzicijskim zemljama poput
Hrvatske i zemalja u regiji situacija u arhitekturi podsjeća na onu u
Nizozemskoj 80-ih: postoji tranzicija među generacijama, no istovremeno
i puno mogućnosti u građevinskom "boomu", kao i potreba za novim
izrazima javne arhitekture. Gradske i više razine vlasti trebale bi to
podržavati i naši su političari isprva oklijevali, dok nisu
shvatili kako to pomaže i njima, gospodarstvu i turizmu. Primjerice,
arhitekte i dizajnere u međunarodnom radu i sudjelovanju na izložbama i
smotrama ne podupire samo nizozemsko ministarstvo kulture nego i
ministarstvo gospodarstva, jer vide da to donosi novac.
VL: U Zagrebu ste 90-ih gostovali u
radionici o urbanim pravilima. Kako pomiriti tržište i potrebu za
planiranjem urbanih cjelina?
NEUTELINGS: Hrvatska je iz jednog kontroliranog sustava ušla u društvo
kojim upravlja tržište, no problem je u tome što u arhitekturi i
urbanizmu ne možete tek tako skrenuti u tržišno društvo, nužno je
snažno središnje planiranje. Dobar opći plan razvitka grada i
kvalitetan životni okoliš privlače i kompanije i ljude, a to je u
krajnjoj liniji i ekonomski adut. Pritom je nužno imati kvalitetne
profesionalce i arhitekte na razini gradskog planiranja, kao i stabilnu
dugoročnu politiku urbanog razvoja koja se ne smije mijenjati svake
dvije godine.
Urbano planiranje stvar je čitavih generacija, zbog čega je negativan
utjecaj tržišta velik problem. Ponekad mi se čini da je Nizozemska puno
više komunistička od Hrvatske (smijeh), u smislu da imamo puno više
središnjeg planiranja i ogranizacije u urbanizmu. Tržište ne može
urediti to područje, inače slijedi katastrofa. Pritom urbano planiranje
koje vodi računa o tržištu, no istovremeno ga i kontrolira, nipošto
nije birokracija ključ je u kombiniranju brzine odlučivanja s
dugoročnim planiranjem.
Bolje nije nužno skuplje
Arhitektura ne mora biti skuplja da bi bila bolja. Naše zgrade imaju istu cijenu izgradnje kao i druge građevine, a trik je u tome da kreativno surađujete s industrijom, pri čemu vam inovativnost i kreativnost omogućuju da za istu količinu novca napravite više. To je, dakako, zadatak arhitekta, no i klijenti također trebaju biti smioniji, dati podršku arhitektu, jer im je u interesu dobiti bolju arhitekturu za isti novac. Primjerice, na tržištu je cijena četvornog metra za kupca od 1500 do 2000, maksimalno 2500 eura.
Otvori KEKS Pay
