2026. godinu odlučila sam početi tiho, bez vatrometa, opisujući male organizacije koje su krenule upravo tako - tiho, gotovo nečujno, od malih projekata i još manjih budžeta. Još uvijek nisu poznate širokoj publici, ali u svojim lokalnim sredinama imaju sve snažniji utjecaj i stvaraju prostor za umjetnost, kazalište i kulturu tamo gdje njezina prisutnost u načelu ovisi o entuzijazmu pojedinaca, njihovoj marljivosti, upornosti i odlučnosti da ne odustanu ni kad je najteže.
Kotar Teatar / Matija Kezele
Kotar Teatar umjetnička je organizacija osnovana 2012. godine koja djeluje na području Gorskog kotara. Osnovao ju je glumac i lutkar Matija Kezele, koji je nakon školovanja i profesionalnog rada u većim sredinama odlučio kazalište graditi ondje gdje ono gotovo da nije postojalo kao kontinuirana praksa.
„U početku smo djelovali kao stranci u ‘ničijoj zemlji’ – jedina poveznica bio je moj tata koji je rodom iz malog sela Kuželj u srcu Gorskog kotara. Programima namijenjenima svim dobnim skupinama postupno smo približavali kazalište lokalnoj zajednici. Nakon što smo u Delnicama uspostavili kontinuitet, aktivnosti smo proširili na druge gradove i općine. Ključ razvoja publike vidimo u sudjelovanju lokalnog stanovništva koje živi i prati programe na području od nekoliko tisuća četvornih kilometara, što odgovara površini dva grada Zagreba.“
Ako niste znali, Pero Kvrgić rođen je u Gorskom kotaru, a njemu u čast Matija je inicirao otvorenje Kazališne scene „Pero Kvrgić“ u Delnicama i pokrenuo festival koji već tradicionalno organizira njemu u čast. Uz to, program Kotar SEZONE! se ove godine održao jedanaesti put, a programi Kotar BUS!, Kotar FEST! i Kotar STUDIO! su dugoročno promijenili kulturnu sliku regije u kojoj djeluju.
Kao najveći problem u radu organizacije Matija navodi neizvjesno financiranje te stalno ponavljanje istih administrativnih procedura iz godine u godinu. Uz to naglašava i opći trend popularizacije određenih kazališnih stilova u svojstvu zabave koja polako, ali sigurno, odvlači publiku od kazališne umjetnosti.
LA!UVO! / Andreja Dodig
LA!UVO! (Udruga za vidljivost otoka – Lastovo) osnovana je 2018. godine na otoku Lastovu. Osnovala ju je Andreja Dodig s idejom nastavka glazbenog festivala koji se na otoku održavao još od 2000. godine, ali je u jednom trenutku ostao bez organizatora. Iz tog početnog impulsa postupno se razvio znatno širi, cjelogodišnji program usmjeren prvenstveno na lokalnu zajednicu.
Programi koje LA!UVO! danas provodi obuhvaćaju širok raspon sadržaja, od rada s djecom do suvremenih izvedbenih formata, pri čemu se osobita pažnja posvećuje razvoju publike u sredini u kojoj kulturna ponuda desetljećima nije bila dio svakodnevice. „Nudimo brojne i raznolike radionice za djecu vrtićkog uzrasta, ali možda statistički malo više osnovnoškolcima – glazbene, plesne, pjevačke, radionice fotografije, ilustracije, stop-animacije, novinarstva, radija, lutkarstva i slično. Uz to radimo radionice za odrasle, koncertne programe različitih žanrova kroz čitavu godinu, predstave suvremenog plesa, lutkarske predstave, suvremeni cirkus i druge izvedbene formate. Uz sve navedeno, razvijamo i programe umjetničkih rezidencija.“
Takav kontinuitet rada, iako godinama bez stabilnih prihoda, postupno je omogućio i jačanje organizacijskih kapaciteta. Ključna prekretnica dogodila se 2022. godine, kada je LA!UVO! prvi put dobila institucionalnu podršku Zaklade Kultura nova. „Kroz tu podršku sam konačno zaposlila voditeljicu ureda i ohrabrila se da se smjestimo u ured. Do tada sam radila od kuće. Iznajmili smo od općine prostor u centru naselja – to nam je ured, prostor susreta i povremenih zbivanja. Trudimo se koristiti ga što više i dati mu naglasak, jer tako raste vidljivost udruge u lokalnoj zajednici. Sve što radimo oglašavamo na našoj ‘oglasnoj ploči’, ljudi su informirani, a i mi zbog boljih uvjeta rada radimo efikasnije. Zvuči kao otkrivanje tople vode, ali stvarno si inspiriraniji kad imaš osnovne uvjete za rad – lakše je izdržati na duge pruge.“
Kazališna družina IGLU / Josipa Oršolić
Kazališna družina IGLU umjetnička je organizacija sa sjedištem u Županji osnovana 2021. godine kao izravna posljedica pandemije koronavirusa, objašnjava njezina suosnivačica, glumica i lutkarica Josipa Oršolić: „Kazališnu družinu IGLU osnovala sam s kolegicom Katarinom Šestić Baotić u jeku pandemije, kada smo zbog zatvaranja kazališta ostale bez mnogih angažmana. IGLU je bio način da si osiguramo posao i prihode. Naziv organizacije je akronim riječi igra, gluma, lutkarstvo i umjetnost, ali i simbol sigurnog mjesta – kad svijet postane prevelik i prehladan, mi se nađemo u našem malom igluu i radimo ono što želimo, u što vjerujemo i iza čega umjetnički stojimo.“
Jedan od glavnih izazova u radu je činjenica da su jedina umjetnička organizacija takve vrste u Vukovarsko-srijemskoj županiji, zbog čega još uvijek grade prepoznatljivost među širom publikom. U prvim godinama rada važnu produkcijsku podršku pružila im je suradnja s Gradskim kazalištem Joza Ivakić Vinkovci, s kojim ostvarivaju suradnje i koprodukcije. Paralelno s time, organizacija se razvija kroz projektni rad i uključivanje sve većeg broja vanjskih suradnika, osobito mladih glumaca i umjetnika kojima Iglu pruža prvo profesionalno iskustvo u kazališnoj produkciji.
„Od prve godine djelovanja do danas primjetan je kontinuirani rast i razvoj publike, osobito među djecom i mladima. Broj sudionika glumačkih i lutkarskih radionica iz godine u godinu raste, a sve češće bilježimo i interes djece za daljnje obrazovanje u području glume i srodnih umjetničkih disciplina. Osim toga, Kazališna družina IGLU prepoznata je kao organizacija koja kontinuirano producira božićne predstave za djecu, iza nas su već četiri predstave, pri čemu interes i broj upita za izvedbe svake godine raste. Trenutno je naš programski fokus primarno usmjeren na djecu i mlade, što smatramo važnim doprinosom razvoju buduće kulturne publike“, kaže Josipa.
A izazovi? „U Slavoniji je kulturni sadržaj često percipiran kao besplatan, što ponekad utječe na manji odaziv publike kada je potrebna kupnja ulaznice. Prilikom provedbe radionica u manjim sredinama, izazov može predstavljati i okupljanje djece, budući da lokalne zajednice u tim sredinama rjeđe imaju kontinuiranu ponudu kulturnih programa i tek razvijaju naviku aktivnog sudjelovanja u njima.“
Pogled u budućnost
Ono što povezuje Kotar Teatar, LA!UVO! i Kazališnu družinu IGLU nisu samo udaljenost od velikih gradskih središta i rad u manjim sredinama, nego dugotrajni rad u organizacijama bez sigurnosti plaće i bez garancije da će se uloženi trud ikada materijalno isplatiti. Andreja Dodig tek je nakon sedam godina volonterskog rada prvi put zaposlena u vlastitoj udruzi, dok osnivači i osnivačice Kotar Teatra i IGLU-a paralelno održavaju svoje organizacije uz druge profesionalne angažmane. To ne govori o njihovoj „poduzetnosti“, nego o strukturalnom pitanju: kako bi kulturni sektor uopće funkcionirao kada bi nestala neplaćena i potplaćena prva faza rada, koja se u nezavisnoj kulturi često podrazumijeva kao nužna?
Druga snažna zajednička točka ovih organizacija jest strpljiv i dugoročan rad na razvoju publike. Publika se ovdje ne osvaja marketinškim kampanjama, nego prisutnošću, ponavljanjem i kontinuitetom. Kazalište u Gorskom kotaru, cjelogodišnji program na Lastovu ili radionice i predstave za djecu u Slavoniji postupno postaju dio svakodnevice lokalnih zajednica. Kako je Andreja Dodig primijetila, roditeljima na Lastovu danas je važno i očekivano da njihova djeca imaju radionice, predstave i koncerte tijekom godine. To je možda i najjasniji pokazatelj da se publika ne „razvija“, nego raste zajedno s organizacijom.
U 2026. godini ove će organizacije nastaviti upravo tim putem: bez velikih riječi, ali s jasnim planovima. Kotar Teatar nastavlja graditi participativne modele rada na širokom području Gorskog kotara, LA!UVO! razvija razgranat cjelogodišnji program na otoku čija je kulturna ponuda godinama bila svedena na ljetne mjesece, a IGLU priprema svoju prvu večernju predstavu, uz nastavak rada s djecom i mladima.
Koliko god političari decentralizaciju upisivali u planove i strateške dokumente, ona se u praksi događa upravo ovdje – svakodnevnim radom u lokalnim sredinama. U malim organizacijama, na malim projektima i s malim budžetima, oslonjena na ljude koji godinama rade bez sigurnosti i bez vatrometa – ne zato što ga ne žele, nego zato što si ga, barem zasad, jednostavno ne mogu priuštiti.
Otvori KEKS Pay
