Naslovnica Kultura Kazalište

‘Beskućnici smo i hoće li naša umjetnost opstati, ovisi isključivo o politici’

Rečeno nam je da Grad više i nema mnogo prostora na raspolaganju. Drugim riječima, ponovno smo postavljeni u pat-poziciju, a pitanje koje ostaje otvoreno jest kako su se do sada dodjeljivali gradski prostori i zašto baš za Montažstroj nije bilo mjesta, kaže Šeparović
06. listopada 2015. u 12:20 1 komentara 301 prikaza
Borut Šeparović
Foto: Anto Magzan/PIXSELL

Ovog puta dogovoriti razgovor s Borutom Šeparovićem nije bilo lako. I to zbog obustave radova, koju njegov Montažstroj 5., 6. i 7. listopada održava u Pogonu Jedinstva (od 19 do 23 sata):

– Riječ je o radnoj, privremenoj “Obustavi radova”, dakle performansu koji tek upozorava na mogućnost trajne obustave svih aktivnosti umjetničkog kolektiva Montažstroj. Nakon višegodišnjih pokušaja da upozorimo na to da ne možemo nastaviti djelovati bez osnovnih prostornih uvjeta, naš status kulturnog beskućnika još uvijek nije riješen. Kada je jedan takav strukturni problem prisutan godinama, on postaje ugrađen u samu organizaciju i to povlači za sobom brojne druge probleme – objašnjava te ističe kako se “Obustava radova” događa baš u godini u kojoj Montažstroj slavi 25 godina svog postojanja, što je među najduljim trajanjima na hrvatskoj kazališnoj sceni novije dobi.

Pitamo stoga osnivača i voditelja Montažstroja je li uopće moguće riješiti beskućništvo na nezavisnoj kulturnoj sceni?

– Bez jasnog uvida u prostorne resurse kojima raspolaže Grad Zagreb, teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. Montažstroj je jedinstveni kulturni projekt koji kontinuirano djeluje četvrt stoljeća. Unatoč tome već nekoliko godina predstavljamo “ping-pong” lopticu između dva gradska ureda. Najnoviji dopis koji smo dobili iz Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada upućuje na to da će se od sada gradski prostori dodjeljivati temeljem javnih natječaja sukladno uredbama Vlade. No rečeno nam je da Grad više i nema mnogo prostora na raspolaganju. Drugim riječima, ponovno smo postavljeni u pat-poziciju, a pitanje koje ostaje otvoreno jest kako su se do sada dodjeljivali gradski prostori i zašto baš za Montažstroj nije bilo mjesta. Zašto do sada nisu postojali javni natječaji i transparentne procedure? Zašto ne postoji jasan popis koji kaže tko je i kada dobio prostor i do kada? Stoga i ne polažemo puno nade u natječaje u trenutku kada je većina adekvatnog prostora već nekome dodijeljena, a da ne spominjemo ruševne prazne prostore kakve primjerice nezavisnim organizacijama nudi Državni ured za upravljanje državnom imovinom – morali bismo raditi sljedećih 25 godina da jedan takav prostor dovedemo do funkcije – ističe Borut Šeparović.

Na sve te probleme upozorava upravo performans “Obustava radova”, koji se na neki način veže i uz odlično prihvaćen i nagrađivan projekt “A gdje je revolucija, stoko?”, s kojim je Montažstroj proslavio 25 godina postojanja.

– Predstava je ispraćena ovacijama hrvatske i inozemne publike, a naš filmski prvijenac, dokumentarni film “Potrošeni”, osvojio je nekoliko nagrada. “Obustava radova” nastavlja taj niz i tematizira pitanje hoćemo li moći nastaviti stvarati takve projekte u budućnosti bez osnovnih uvjeta za rad. Ako se upitam što bi se dogodilo da Montažstroj prekine djelovati na neko vrijeme, porazno je to što se naravno ne bi dogodilo ništa, nitko to ne bi posebno percipirao. Ali držim da to ima mnogo više veze s društvom u kojem živimo nego s našim radom. Stoga je uvijek stvar političke volje kakva će umjetnost nastajati u nekom društvu i koliko dugo će opstati – kaže Šeparović.

Elipso

  • dijalektičar:

    Teško je ljudima,pogotovo moćnicima,shvatiti da kulturno Stvaralaštvo velikog slova više oplemenjuje život od autocesta i banaka.