Carmien Michels, autorica knjige "Očevi koji tuguju" objavljene u izdanju Ljevaka, u kojoj se dotiče teme belgijskog Konga, jučer je gostovala u Zagrebu u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.
Michels, koja je predstavila knjigu šest kratkih priča u kojoj govori o različitim odnosima očeva i djece - očevima koji su to htjeli postati, onima koji nisu, onima koji su razočarani time kako su im djeca zastranila, u prvoj se priči bavi dječakom koji se iz Konga morao preseliti u Bruxelles, iz perspektive triju generacija.
U Belgiji se o kolonijalizmu ne razgovara na zreo način, "kakav bi bio za očekivati od države koja se predstavlja kao centar demokracije", poručila je prilikom predstavljanja. Kazala je da se o tome razgovara u aktivističkim krugovima, no da školstvo i obitelji taj period prešućuju.
Tako je i njena obiteljska povijest obilježena kolonijalizmom - njezin je otac odrastao u Kongu, a djed je ondje bio profesor. Bila je bliska sa svojim djedom, dok je njezin otac, njegov sin, prema njemu osjećao prijezir. Pitala se kako pomiriti svoju ljubav prema obojici.
"Osjećaj koji sam imala kao dijete je što misliti o ocu koji se za mene brine, i djeda koji me voli, ali se njih dvoje ne slažu i ne razgovaraju. Vidjela sam i brigu, ali i šutnju o kolonijalizmu", poručila je, istaknuvši da je o Leopoldu II., belgijskom kralju odgovornom za masakr ljudi u Kongu, tek saznala prije desetak godina, jer se u školi malo o njemu govorilo, bez da se reklo da je bio masovni ubojica. O tome je najviše, kaže, saznala od prijatelja aktivista i pjesnika.
Ističe da se i danas u Belgiji ljudi znaju uvrijediti ako se pokrene razgovor o belgijskoj mračnoj povijesti, te da se ta tema shvaća kao napad. Smatra da ljudi bježe od odgovornosti i da se o pitanjima odgovornosti i krivnje Belgije za zločine u Kongu još uvijek ne govori dovoljno. Najsnažniji je, upozorava, uvijek glas onoga tko posjeduje moć. U Antwerpenu u kojem živi ipak uočava pozitivne pomake: "I ja kao spisateljica imam određeni doseg i moć", dodaje, "zato u svojim pričama kombiniram vlastito gledište s maštom."
Razgovor je moderirala novinarka Karmela Devčić, a sudjelovala je i prevoditeljica s nizozemskog Svetlana Grubić Samaržija.
Knjiga je predstavljena u okviru Nacionalnoga projekta poticanja čitanja za srednjoškolce "Čitanje u fokusu" koji se odvija u 17 srednjih škola po Hrvatskoj.
Spisateljica, "spoken word" pjesnikinja i performerica Carmien Michels za ovu je knjigu osvojila nizozemsku književnu nagradu BNG Bank Literatuurprijs. Diplomirala je dramsku umjetnost na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu. Osvojila je nekoliko važnih nagrada za govornu poeziju, među kojima se ističu prvo mjesto na nizozemskom i europskom prvenstvu Poetry Slam. Objavila je i dva romana: "Mi smo voda" (2013.) i "Samo pitaj munju" (2015.), te zbirku poezije "Dolazimo izdaleka" (2017.).
Otvori KEKS Pay
Čuj to !?!? Pa Belgija je imala ljudske zološke vrtove kao i Francuska i Amerika. A danas nam sole pamet jer su jako progresivni a eto mi smo nazadni.