Animirani ‘Predator’ neočekivano je dobar, vjerojatno i najbolji iz ove franšize

"Predator: Ubojica ubojica"
IMDb
19.06.2025. u 11:39

”Predator: Ubojica ubojica” animirani je povijesni horor s elementima tople obiteljske priče. Koliko god to zvučalo nespojivo. Film je vizualno zaista poseban, jako zabavan i temeljito napravljen, a bez sumnje je postavio visoke standarde za “Predator: Badlands”, koji tek treba pred publiku

Dvojac Dan Trachtenberg i Joshua Wassung kriv je za još jedan film o Predatoru, jednom od najzloglasnijih i najopasnijih čudovišta filmske industrije. Šesti je ovo film iz Predator franšize – bez dvije tzv. crossover priče u kojima se Predator sučelio s Alienom – a do kraja godine trebalo bi premijeru dočekati još jedno ostvarenje iz ovog serijala. Ono što je posebno s ovim “Predatorom” jest da dolazi u neočekivanoj formi, čime se pravi svjež i iznenađujući zaokret. Naime, prvi put se pojavljuje u animiranoj verziji. No unatoč tome ostaje vjeran korijenima franšize iz koje je potekao. Štoviše, kao da odlazi u mračniji i intenzivniji smjer u kojem u još brutalnijem svjetlu prikazuje legendarnog izvanzemaljskog lovca koji ubija iz zabave.

”Predator: Ubojica ubojica” animirani je povijesni horor s elementima tople obiteljske priče. Koliko god to zvučalo nespojivo. Film je u svom relativno kratkom trajanju podijeljen u četiri priče. Prva nas vodi u srednji vijek, u kojem upoznajemo Ursu, vikinšku ratnicu kojoj tijekom sukoba s izvanzemaljskim ubojicama umre sin. Centar druge priče je Kenji, samuraj kojemu zbog istih posjetitelja ubojica umire brat. U trećoj priči uplovljavamo u vrijeme Drugog svjetskog rata i upoznajemo mladog Torresa, automehaničara koji mašta o tome da postane pilot. Četvrta priča povezuje ova tri junaka, i to tako da se zajedno nađu na planetu Predatora. Ovo je ujedno prvi put od 1987. godine da zapravo imamo priliku vidjeti i njihov svijet. Kao najspretniji ratnici koje su Predatori susreli na Zemlji, dovedeni su na njihov planet kako bi sudjelovali u svojevrsnim gladijatorskim igrama. Pušteni u veliku arenu, svatko iz svoga stoljeća, svatko na svome jeziku, moraju se sada boriti s čudovištima. A sve to kako bi se ostatak nemilosrdnih čudovišta zabavio. Što će biti s ljudima, hoće li se okrenuti jedni protiv drugih jer samo jedno može preživjeti ili će se svejedno udružiti protiv neprijatelja za kojeg je u startu jasno da ga je nemoguće pobijediti, raspetljava se upravo u četvrtoj priči.

Sjajno je u ovom filmu što se zadržala napetost horora unatoč odlasku u animirani žanr, koji bi se s hororom najmanje povezao, ali i što svaka od četiri priče uspijeva zadržati podjednaku razinu kvalitete u smislu razrade. Vizualno, film je zaista poseban. No ne na način na koji bi se to očekivalo od animiranog filma. Animacija koristi grub, gotovo ručno crtani stil, s paletom boja koje se mijenjaju ovisno o perspektivi lika: crveno je boja krvi i panike, zeleno označava Predatorovu blizinu, a sve skupa u zagušenim je i tamnim tonovima. Takav estetski pristup pojačava osjećaj nelagode i sve i da nisu u formi pokretnih slika, ove bi animacije prošle kao horor-crteži. Jako zabavan i temeljito napravljen film koji je bez sumnje postavio visoke standarde za “Predator: Badlands”, koji tek treba pred publiku.

Animirano ZF, SAD, 85 min

Režija: Dan Trachtenberg, Joshua Wassung

Glasovi: Michael Biehn, Doug Cockle

Psihološka drama, SAD, 100 min

Režija: Jane Schoenbrun

Glumci: Justice Smith, Jack Haven

Foto: IMDb

Drame o odrastanju poseban su subžanr, a “U sjaju TV ekrana” sve je ono što uradak koji se bavi tinejdžerskim mikrokozmosom treba imati. Intiman je ovo i pomalo tjeskoban pogled na odrastanje, pronalazak, ali i preispitivanje vlastitog identiteta. Glavni lik je Owen, introvertirani tinejdžer koji preko misteriozne Maddy otkriva televizijsku seriju kojom vrlo brzo postaje gotovo opsesivno opčinjen. Toliko da se katkad, i to kako vrijeme odmiče, sama serija čini realnijom od života. Granica između fikcije i stvarnosti sve je tanja, baš kao i Owenovo poimanje vlastitog identiteta, dok si pokušava odgovoriti na ono ključno pitanje koje osobito glasno odzvanja u tinejdžerskim godinama: Tko sam ja? “U sjaju TV ekrana” jako je hipnotičan film. Neonska svjetla, sjenovitosti i retro televizijska estetika stvaraju sanjivu atmosferu koja pak često koketira s nelagodom i tjeskobom. U cijeloj priči postoji određena klaustrofobičnost, koja služi kao stilsko sredstvo koje vjerno odražava Owenovu unutarnju izolaciju i nesigurnost. Tematski, film se uravnoteženo bavi pitanjima queer identiteta i eskapizma koji, koliko god bio dirljiv, može biti i duboko uznemirujući.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije