Turbulencije koje potresaju hrvatsku kinematografiju prelamaju se obavezno i na leđima Pule, našeg najvećeg filmskog festivala nacionalnog karaktera. Pa je tako i jučer objavljeni program 72. Pulskog filmskog festivala, koji će se ove godine održati od 10. do 17. srpnja, u svjetlu nedavnih događaja na našoj filmskoj sceni, otvorio više pitanja nego što je ponudio informacija.
Krenimo s informacijama: za Zlatne arene ove se godine u Glavnom programu festivala natječe 17 filmova, među kojima deset hrvatskih i sedam filmova u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji. Od deset odabranih naslova u hrvatskom programu, ove godine samo će dva u Puli doživjeti svjetsku premijeru: dječji igrani film "Bumbarovo ljeto" Daniela Kušana i eksperimentalno-animirani "Svi operateri su trenutno zauzeti" Dalibora Barića.
Dolazimo time i do prvog pitanja: kako to da se Pulski filmski festival hrvatskim filmašima često doima kao zadnja rupa na svirali? Jer, upućenima je već dugo poznata činjenica da hrvatski filmovi na Pulu voljno odlaze tek nakon što su završili svoje, veće i važnije, svjetske festivalske živote i putanje. Primjera radi, koliko nam je za sada poznato, ove godine pulska publika neće gledati ni projekciju "kontroverznog" filma "Lijepa večer, lijep dan" Ivone Juka iako je taj film Hrvatsku predstavljao kao kandidat za prestižne nagrade Oscar i Goya. Štoviše, ni šira hrvatska publika do sada ga gotovo pa uopće nije imala priliku pogledati, osim tijekom tjedan dana skrovitog, ilitiga ekskluzivnog, prošlogodišnjeg kinoprikazivanja u Kinu Forum (što je bio uvjet za njegovu oskarovsku kandidaturu). Drugo pitanje nameće se samo: zašto se o filmu koji smo poslali u izbor te dvije velike svjetske filmske nagrade još uvijek samo šuška po kuloarima? Moguće je, glase neka od tih šuškanja, da se Juka i 4Film, produkcijska kuća njene sestre Anite, i dalje nadaju nekoj boljoj premijeri na kakvom svjetskom festivalu, pa su Pulu, kao uostalom i mnogi do sada, stoga ostavili u rezervi.
Najviše pitanja pobuđuje pak "Dražen", biografski film o univerzalno omiljenoj košarkaškoj legendi, junaku našeg doba, jednom i jedinom Draženu Petroviću, koji je u kina, inače prema hrvatskom filmu nemilosrdna, dovukao više od 80 tisuća ljudi. "Dražen", koji se, među ostalim, već neko vrijeme vrti i na Netflixu i HBO Maxu, nedavno je povučen s Balkanskog festivala filmske režije u Beogradu, i to iz pomalo nevjerojatnog razloga, ponovno u formi pitanja – tko mu je, zaboga, redatelj? Naime, prema svim informacijama kojima javnost raspolaže, medijskim priopćenjima, najavama i službenim rezultatima HAVC-ova natječaja iz 2022. godine, redatelj tog filma bio je Danilo Šerbedžija. Eda bi odjednom, na čuđenje svih, a ponajviše, vjerujemo, samog Šerbedžije, na odjavnoj špici, svježim priopćenjima i izmijenjenim stranicama Wikipedije, kao koredatelj izronio dotadašnji producent i autor projekta Ljubo Zdjelarević.
Može li producent postati redatelj poslije bitke, odnosno u postprodukciji? Što uopće znači biti (ko)redatelj? Je li riječ o širem problemu izraslom iz polemike o pravima filmskih producenata i redatelja ili je posrijedi neki osobni sukob? I na koncu, uzevši u obzir da se producenti "Dražena" i dalje spore s članovima filmske ekipe zbog neisplaćenih honorara, zašto ćemo njega ipak gledati u Puli, a posljednji film čuvenog Veljka Bulajića "Bijeg do mora" iz sličnih razloga već godinama stoji u limbu?
Pitanja, pitanja.
Filmski festival? Ma budite ozbiljni.