– Akademsko zvanje književnika akutni je problem i njegovo rješavanje bit će moj prvi cilj na čelu Hrvatskog društva pisaca. Unutar akademske zajednice prepoznat je umjetnički status pantomimičara i kipara, ali ne i književnika, zbog čega nemamo preduvjete za status predavača na fakultetima. Osim toga, pozabavit ćemo se Perišićevom inicijativom stipendija za pisce te inzistirati na razvoju rezidencijalnih kuća, u čemu bi nam prvi partner trebalo biti dansko društvo pisaca – podsjetio nas je na glavne odrednice svoga programa novoizabrani predsjednik HDP-a Nikola Petković, koji je tu titulu odnio nakon ad hoc pripetavanja s Brankom Malešem, s kojim je u prvom krugu imao jednak broj glasova. Napeta izborna skupština s velikim brojem glasača znatno se razlikovala od prethodne.
Novo, politično usmjerenje
– Prošla se svela na reizbor Velimira Viskovića. Sada to nije bila opcija, pa se aktivirao mnogo veći broj kolega da podrže nove ljude i to mi je drago. Prije glasanja rekao sam Malešu da ću radije izgubiti sa 50 glasova razlike nego da budem jednoglasno izabran s devet glasova – objašnjava Petković.
Iz razgovora je jasno da novi predsjednik o Viskoviću ima visoko mišljenje, hvali energiju koju je njegov prethodnik morao uložiti u razvoj društva, ali u jednom se ipak ne slaže s dosadašnjim načinom vođenja HDP-a.
I dalje otvorena vrata
– U svojem ću mandatu biti političniji. Naravno, ne želim se angažirati u službenoj politici, ali mislim da više ne smijemo propuštati priliku da zauzmemo položaj društvenog korektiva. To je dužnost svakog intelektualca. Recimo, PEN je reagirao na paljenje Novosti, a Visković nije. Ja bih na njegovu mjestu svakako reagirao – kaže naš sugovornik.
A kako se pozicionira u vezi sa sukobom Visković – Jergović?
– I dalje smatram da su Viskovićeve riječi pogrešno protumačene, iako osobno ne bih tako postupio. Bilo bi nepošteno prema Viskoviću da nekoga pozivam natrag u društvo jer je on od početka naglašavao da su vrata otvorena svima koji se požele vratiti. Ja sam naslijedio taj poziv – jasan je Petković za kraj.
poput jadne države u kojoj se svi bave onim o čemu pojma nemaju, tako i ovo društvo pisaca, u kojemu pisaca i nema - politikanti, profesori, esejisti, kritičari, a književnicima ni traga, niti itko od njih išta suvislo objavljuje. akoo im još daju \"akademski status\", to će biti jošp jedna apanaža za mediokritete, što je manja šteta. veća šteta će nastati ako počnu studente tlačiti svojim nebulozama, da im do kraja ogade književnost. zagrebačka filozofija je već mjesto za uništavanje talenata, sad smo već došli do faze kada bi svi koji se žele ozbiljnjo baviti pisanjem trebali emigrirati.