Čekam da dobijem politički azil u Hrvatskoj i da počnem raditi. Nije važno gdje se nalaziš već je bitno je da živiš u miru – kaže doktor veterine Hassan Hadi iz Iraka koji je nedavno deportiran iz Švedske u Hrvatsku te se nalazi u prihvatilištu za azilante u zagrebačkom hotelu Porin.
– Šest mjeseci bio sam u Švedskoj, ali mi nisu odobrili azil. Vratili su me u zemlju u kojoj sam bio registriran, a to je Hrvatska. Žao mi je što odmah nisam zatražio azil u Hrvatskoj jer bih sad već možda imao i posao i normalan život – govori Hassan. U Hrvatskoj mu je, ističe, super, Hrvati su jako dobri ljudi i nema nikakvih problema otkad je u Hrvatskoj.
Hassan je samo jedan iz skupine od 50-ak osoba koje su u deportirane iz različitih zemalja Europske unije – Slovenije, Austrije, Švedske, Švicarske i Norveške, i to temeljem Dublinske uredbe koja omogućava zemljama da deportiraju izbjeglice u prvu sigurnu zemlju Europske unije u kojoj su izbjeglice registrirane. Hassan vjeruje da je u Švedskoj još mnogo onih koji čekaju na deportaciju u Hrvatsku gdje su bili registrirani jer im je, kao i njemu, odbijen politički azil. Nameće se pitanje: hoće li se migranti koji iz zemalja članica EU budu deportirani natrag u Hrvatsku ubrajati u kvotu prema kojoj bi Hrvatska trebala primiti ukupno 1600 izbjeglica iz dva programa – premještanja iz jedne članice EU u drugu te programa preseljenja iz trećih zemalja, Turske i Jordana u EU. U slučaju da deportirani migranti ne ulaze u tu kvotu koja je propisana za Hrvatsku, broj migranata i tražitelja azila u Hrvatskoj bit će kudikamo veći od 1600 jer poznato je da je kroz Hrvatsku prošlo oko 800 tisuća migranata koji su bili registrirani u Hrvatskoj.
Ne žele u Irak
Kao i Hassan, i Samir Abu Bahr, također Iračanin, deportiran je iz Norveške u Hrvatsku te je zatražio politički azil nadajući se da će njegov zahtjev, za razliku od Norveške, u Hrvatskoj biti pozitivno riješen.
– Balkanskom rutom prošao sam kroz Hrvatsku i stigao u Norvešku, gdje sam bio sedam mjeseci. Ne znam koji su razlozi odbijanja mog zahtjeva za azil. Stigao sam u Hrvatsku prije dva mjeseca iz Osla, odakle su me dopratili norveški policajci u civilu, preko Amsterdama. Bili su u mojoj pratnji cijelim putem, pa čak i za vrijeme odlaska na WC – kazao je Samir koji je imao dva izbora: ili se vratiti u Irak odakle je krenuo ili ostati u Hrvatskoj gdje je registriran i tražiti azil.
– U Irak se ne mogu vratiti jer sam pobjegao od terorističke organizacije Islamske države iz pokrajine Anbar, iz grada Diyala. Odlučio sam ostati u Hrvatskoj i čim dobijem potrebne dokumente, počet ću raditi kao svaki državljanin ove zemlje – kazao je Samir.
U prihvatilištu za azilante u hotelu Porin nalazi se oko tristotinjak migranata i tražitelja azila, iz Sirije, Iraka, Afganistana i Irana, koji su nedavno organizirali i prosvjede zbog životnih uvjeta i neizvjesne budućnosti. Ministarstvo unutarnjih poslova odgovorilo je da su njihovi prigovori koji se odnose na neadekvatnu prehranu, nedostupnost medicinske skrbi i obrazovanja za djecu, prenisku novčanu naknadu neutemeljeni. Budući da je ulazak u prihvatilište strogo zabranjen, bili smo prisiljeni razgovarati s migrantima ispred hotela Porin. Mišljenja migranata su podijeljena. I dok su neki i dalje tvrdili da žive u katastrofalnim i neljudskim uvjetima, drugi za Hrvatsku imaju samo riječi hvale. Razgovarajući s njima, zamalo je izbila tučnjava između dvojice Iračana koji su imali podijeljeno mišljenje o statusu i uvjetima u prihvatilištu. Dok nam je jedan govorio kako je sve divno i krasno te da nema nikakvih problema, drugi je ljutito nasrnuo na njega govoreći sasvim suprotno. Zanimljivo je da je velik broj migranata deportiran u Hrvatsku zbog proceduralne greške. Hassan, 23-godišnji Sirijac iz Alepa, vraćen je iz Austrije s 13-godišnjim nećakom, dok je pritom u Austriju pušten ostatak njegove obitelji, samo zato što je prevoditeljica rekla da je on Afganistanac.
Ne mogu u autobus
Hassan nam je pokazao sve svoje dokumente koji dokazuju da je Sirijac, što se vidi i po njegovu dijalektu.
– Nisam još zatražio politički azil u Hrvatskoj jer ne kanim ostati tu i želim se pridružiti ostatku obitelji koji je u Njemačkoj. Uvjeti u prihvatilištu ovdje nisu ni loši ni dobri. Najviše nam nedostaje novca. Hrane i odjeće imamo koliko hoćete – kaže Hassan ističući kako veliki problem imaju s vozačima ZET-ovih autobusa jer ih ne puštaju u autobus, a nemaju novca za kartu.
Afganistanka Khadija koja je u Hrvatsku s troje djece deportirana iz Slovenije ne zna što će napraviti. Njezin je muž zapeo nakon zatvaranja balkanske rute u Ateni i ne može stići do Hrvatske.
– S troje djece čekam da mi dođe muž i onda ćemo odlučiti što ćemo, ostati u Hrvatskoj ili nastaviti. Ono što mogu reći jest da se sve osoblje u prihvatilištu prema nama ponaša fer i korektno – kazala je Khadija.
Mi ćemo dobiti migrante koji ne zadovolje u Njemačkoj i Skandinaviji. Oni će probrati i uzeti sebi zdravije, mlađe, obrazovanije, a nama će doći oni koji tamo ne uspiju.