Saborska zastupnica i prva hrvatska premijerka Jadranka Kosor ovog je vikenda u kazališnoj dvorani Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu sudjelovala u projektu “Sedam“ koji upozorava na kršenje ženskih ljudskih prava u cijelome svijetu. Uz nju potresne tekstove žena iz sedam država svijeta na pozornici su čitali Andrea Zlatar, Mani Gotovac, Aleksandar Stanković, Sanja Sarnavka, Ksenija Pajić i princ Wale Soniyiki.
Kako je došlo do vašeg uključivanja u projekt?
Na pozornici čitamo svjedočanstva sedam aktivistica o sudbinama onih koje se zalažu za ravnopravnost i protiv nasilja nad ženama. Još kao novinarka, a potom i kao političarka aktivno sam se bavila položajem žena u društvu. Dakle, ideja mi je bliska. Valja naglasiti da se radi o ozbiljnom projektu koji su u svijetu podržale Hillary Clinton, Madeleine Albright, ali i velike glumice poput oskarovke Meryl Streep. Nažalost, puno se dobrih ideja profanira pa očekujem da će biti zluradog tumačenja i ovog mojeg angažmana. Svejedno... Dodatna motivacija bila mi je što će sav prihod od projekta biti uplaćen sigurnim ženskim kućama.
Nisam postala liberalnija
Kad govorite o zluradom tumačenju, na što točno mislite?
Već je počelo u smislu: nova karijera Jadranke Kosor. Odlazi u glumice itd. Ali “Sedam” je ozbiljan projekt i počašćena sam što sudjelujem.
Mislite li da bi se na vaš rad drugačije gledalo da niste žena?
I u politici, i u javnosti i u medijima na ženu u politici još katkad gledaju kao na neku vrstu pridošlice. Tvrdoglava sam pa nisam odustajala. Čak ni od broševa! Ljutilo me, katkad, što se toj beznačajnoj pojavi ponekad davalo više prostora nego političkim odlukama. Tako nešto ne događa se muškarcima. Kad sam se u Americi susrela s Madeleine Albright, darovala mi je svoju knjigu o broševima. I rekla: “Nemojte odustati.”
Otkad ste izbačeni iz HDZ-a, čini se da ste napravili zaokret prema liberalnijoj politici, što se vidi i po vašem zalaganju za prava manjina uoči nadolazećeg referenduma.
Netočno. Još 2002. godine glasala sam za Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Kao ministrica, s kolegama sam 2008. napisala zakon o suzbijanju diskriminacije koji je bio mjerilo za otvaranje jednog poglavlja u pregovorima s EU. Tada su udruge bliske Crkvi upravo u vašem listu govorile da neka pređem u SDP. A to je zakon na koji se danas pozivam govoreći o referendumu i pozicioniranju braka u Ustavu. Otkako sam u politici, nisam prestajala govoriti o borbi protiv nasilja svih oblika. I da se ne smijemo bojati drugih i drugačijih. I da moramo štititi pravnu državu.
Sabor napravio propust
Je li vas iznenadilo što SDP nije podržao vaš prijedlog da se referendumsko pitanje pošalje na ocjenu ustavnosti?
Isto je bilo i kad sam jedina podnijela amandman na Zakon o pravosudnoj suradnji sa zemljama EU, a nekoliko mjeseci kasnije pod pritiskom Europske komisije mijenjali su ga na način koji sam od početka predlagala. U slučaju referenduma napravljen je propust jer je Sabor ignorirao ovlasti iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Sabor je morao tražiti ocjenu Ustavnog suda, ali Zoran Milanović nije dopustio kolegama iz SDP-a da za to glasuju. Ako referendumsko pitanje prođe, najzaslužniji za to bit će Zoran Milanović.
Je li se tu radilo o političkoj trgovini SDP-a i HDZ-a?
SDP i HDZ bili su složni oko toga da Sabor ne iskoristi svoju ustavnu poziciju.
U javnosti se sve više govori da iza Stožera za obranu Vukovara stoji HDZ.
Protiv sam politike koja tapka za drugima, koja se iza drugih skriva i koja respektira manipulaciju bilo čime, osobito osjećajima. Ta se igra možda može igrati drugdje, ali ne i u Vukovaru.
Koliko je opasno da se jedna neformalna skupina ljudi, poput Stožera za obranu Vukovara, postavlja iznad lokalne i nacionalne vlasti?
Teško je prihvatljivo da se skupina ljudi koje nitko nije izabrao postavlja iznad institucija koje su izabrali mnogi. Vlada premijera Milanovića nije sposobna rješavati probleme, ali ima izborni legitimitet i može se mijenjati samo na izborima. Ili se može tražiti izglasavanje nepovjerenja u Saboru, ali opet od onih koji su u Sabor izabrani. Stožer je danima upozoravao da će predstavnici vlasti vidjeti da u Vukovaru nisu dobrodošli pa su preuzeli vođenje grada i odlučivanje o tome kamo predsjednik države može, a kamo ne može. Tako je najpopularniji političar u Hrvatskoj, izabrani predsjednik, bio svrstan u “nevukovarsku”, a neki drugi u “vukovarsku” Hrvatsku. Ne razumijem kako su tu igru prihvatili neki zastupnici koji su u Saboru prisegnuli da će poštovati Ustav, zakone i ustavni poredak. Svi se moramo kloniti ponižavanja drugih i da nam to pričinjava zadovoljstvo, kao što je viđeno u Vukovaru.
Pljačkali su pojedinci
Inzistirate na poštovanju institucija, ali u trenutku kad je bivši premijer u pritvoru, a predsjedniku Gospodarske komore iz podruma iznose preparirane polarne medvjede, ljudima je teško vjerovati u legalno izabrane predstavnike vlasti.
U državi vlada nezadovoljstvo, ali ne bih rekla da je u pozadini nedavnih događanja razočaranje institucijama. Građani se osjećaju izdani i prevareni od pojedinaca koji su uprljali njihovo povjerenje. Međutim, svi branitelji koji su prošli užas srbijanskih logora moraju nam biti jednaki. I Sabo i Matić, s kojim sam imala puno uspona i još više padova u osobnoj komunikaciji, vukovarski su branitelji. I zaslužuju jednako poštovanje. A oni koji se sada iznova pozivaju na Tuđmana zaboravili su da je upravo on u Vukovaru 1997. rekao: Pobjednik koji ne zna praštati sije klicu novog zla.
Zaista, situacija sve više podsjeća na devedesete, a sada se prikupljaju i potpisi za novi referendum, ovaj put za izbacivanje ćirilice iz državnih institucija.
Ne zaboravite ni najavu trećeg, za izglasavanje prijevremenih izbora. A prijedlog po kojem bi manjina dobila neka prava kad bi postala većina apsurdan je i protivan standardima za koje smo se davno opredijelili. Tužno je što više nemamo zajedničkog cilja oko kojeg bismo se okupili. Hrvatske političke elite posljednji su put bile ujedinjene oko ulaska u Europsku uniju. Ipak sam se nadala da nam je kao mjesto okupljanja i zajedništva ipak ostao Vukovar.
Ali upravo je referendum o ulasku u EU omogućio današnje referendumske apsurde jer ste smanjili potrebnu kvotu izlaznosti.
Da, krivnju nosimo svi koji smo 2010. odlučivali o promjeni Ustava. U strahu da golem pretpristupni posao ne propadne, u silnoj želji da olakšamo izglasavanje ulaska u EU, potpuno smo smetnuli s uma moguću lančanu reakciju i eventualne zlouporabe referenduma. Nadam se da ćemo tu pogrešku popraviti novim izmjenama Ustava, ali i da ćemo se dogovoriti o pitanjima koja se ne mogu uređivati referendumom. U ovom trenutku nema pravne prepreke da referendumom izglasamo povratak smrtne kazne ili čak ukidanje višestranačja.
>>Jadranka Kosor glumit će u predstavi “Sedam”
malo smo licemjerni gospođo Kosor, kako idemo lijevo desno gore dole prema potrebi. Jeftina propaganda.