Premda su dr. Željka Markić i udruga U ime obitelji neprijeporni pobjednici referenduma, sigurno je da će se ta pobjeda još dugo javno osporavati. Najvjerojatnije još i više nego što ih se mjesecima difamiralo dok se referendum još pripremao. Sada će ih se i dalje javno napadati. Ne samo zbog toga što se u Hrvatskoj sve osim uspjeha može oprostiti nego i zato što se referendumska pobjeda udruge U ime obitelji u onom dijelu puka koji je referendum izgubio označava i prokazuje kao povratak retrogradne svijesti u Hrvatskoj. Referendumska pobjeda kojoj je cilj bio unošenje u Ustav definicije da je brak zajednica muškarca i žene u gubitničkoj je, ali “progresivnoj i modernoj Hrvatskoj” obilježena kao “neuvažavanje europskih vrijednosti”. Referendum i referendumski rezultat pokazali su staru i ozbiljnu svjetonazorsku podjelu Hrvatske, pravu “Filipinsku brazdu” hrvatske političke kulture.
Pogotovu u ovdašnjim medijima.Glumica Urša Raukar, koja kao pripadnica “urbane gerile” na dodjeli nagrada Hrvatskoga glumišta svirucka harmoniku na kojoj piše PROTIV, bila je uprizorenje svega onoga što se u Hrvatskoj protiv referenduma kasnije događalo. Pristrani HRT pretvoren je voljom svojih političkih komesara u jednodimenzionalno mišljenje koje je papagajski ponavljalo protureferendumske stavove državne vlasti. Većina tiskanih medija ponašala se jednako. Gledajući, čitajući i slušajući sve to, dojam je bio kao da smo se nekim vremeplovom vratili u doba komunističke vlasti Milutina Baltića. Novinarstvo se proteklih dana spustilo na najnižu profesionalnu razinu, u vrijeme tzv. partijskih komentatora koji su za Partiju uvijek nalazili logički suluda opravdanja, ali njima i vlasti uvijek draga.
Po uzoru na nekadašnje groteskne partijske komentatore poput Milana Jakšića i Ninoslava Pavića u Vjesniku, odnosno Branka Vlahovića i Branka Tuđena u Večernjem listu, sada smo ponovno dobili njihove novinarske dvojnike.Lijeva graja koja se pokušavala glede protivljenja referendumu predstavljati intelektualnom elitom, zapravo je najvećma pokazala svoju demokratsku mizeriju. Oponentske veličine poput Mile Kekina, spomenute poznate glumice malopoznatih uloga, intelektualke Severine i logoreične teatrologinje Mande Birimiše, verbalno i logički nerazumljive Nadežde Čačinović, ličke književne gromade Damira Karakaša te monotono i ustrajno unjkanje Predraga Matvejevića, izludili su čak i misaono lijevo razbarušenog Predraga Raosa. U PEN-u je jednoumljem iziritirani Raos izazvao pravi i neočekivani kaos, koji se nije dao uklopiti u tamošnju kolektivnu histeriju protiv referenduma. Današnja je vlast duboko pala ispod intelektualnog nivoa svoje nekadašnje političke pramajke.Miroslav Krleža i August Cesarec, kao partijski intelektualci, i danas su za aktualne duhovne liliputance i intelektualne pigmeje, pravi egzemplari univerzalne kozmičke inteligencije.
SDP danas ni u svome najskrovitijem prikrajku nema nikoga tko bi promišljao strateške stranačke stavove, a da ga “lijepo i pametno” vodstvo SDP-a sluša i uvažava. Nema čak više ni nekoga poput dr. Stipe Šuvara kojega je malo tko volio, ali mu nije mogao osporiti pamet. Sada su esdepeovski “najuvaženiji intelektualci” neuki novinski svežder Davor Butković i mentalna skojevka Jelena Lovrić. I prije i poslije referenduma koji mu nije bio po volji, Jutarnji list se, kao i prilikom “trećesiječanjske revolucije”, pretvorio u varijantu moskovske Pravde, u dnevni politički pamflet kontra stavova referendumske i hrvatske većine. U komunizmu su partijski komentatori vlast branili od “narodnih neprijatelja”, a sadašnju vlast brane od većinske volje naroda! I sama je vlast djelovala protiv narodne volje glumeći kvazidemokraciju. Usprkos modernističkoj volji vrha vlasti, narod se ipak prepustio svojoj tradicionalističkoj, “zaostaloj i primitivnoj” samovolji. Vlast mu to zamjera, ne shvaćajući da je referendum ujedno bio i protest protiv njezine nesposobnosti i njezina shvaćanja demokracije koje se svodi na načelo: “Ja sam za demokraciju, ali da bude po mome!”.
Dobar članak. Istina je ponekad gorka.