Zagrebački dio zaposlenika Styrijinih poduzeća u Hrvatskoj bio je u prilici ugostiti najtrofejnijeg vaterpolskog trenera na svijetu Ratka Rudića.
Na tribini pod naslovom \"Što je zajedničko sportu i biznisu\" Rudić se osvrnuo na svoj igrački i trenerski put i nastojao objasniti kako je uspio ostvariti sve te rekorde: sa 64 medalje najtrofejniji je Hrvat u vaterpolu, kao izbornik je s čak tri reprezentacije (SFRJ, Italija, Hrvatska) osvojio i olimpijsko i svjetsko zlato, a s Italijom je osvojio vaterpolski Grand Slam (sva natjecanja u jednom ciklusu). Kao igrač ili izbornik sudjelovao je na svih 11 olimpijskih igara od Meksika 1968. do Londona 2012. godine.
Iako je prije svega govorio o sustavu rada u sportskoj organizaciji (klubu, reprezentaciji), svi glavni postulati njegove strategije i metodologije rada vrlo se lako mogu primijeniti i u svakoj poslovnoj sredini. Princip je isti, a razlikuju se samo nijanse.
Korist i od poraza
Rudić je govorio o potrebi neprestanog usavršavanja, prilagođavanju na nove uvjete i trendove – nije isto bilo raditi u bivšoj Jugoslaviji, Italiji, SAD-u ili u samostalnoj Hrvatskoj – o motivaciji igrača, onih glavnih (bez kojih momčad ne može funkcionirati), ali i onih s klupe, o izgradnji momčadskog duha, o tome kako se i porazi mogu iskoristiti za buduće pobjede.
– Bio sam zahtjevan trener prema igračima, ali najviše prema samom sebi. No u našem radu prisutna je stalna borba trenera i igrača. Igrači će uvijek misliti da previše rade, tek će poslije shvatiti da je to bilo potrebno. Talent je važan, ali bez rada je neupotrebljiv. Samo maksimalno pripremljena momčad može dobiti završnu utakmicu na nekom natjecanju jer finale je rat – istaknuo je Rudić, za kojega se može reći da je preporodio hrvatski vaterpolo jer smo prije njega osvojili samo tri srebra, a s njim čak deset medalja, od čega četiri zlatne. Majstor za dobivanje završnih utakmica (ako se već nije moglo do zlata (16), osvajala se bronca (10)), posebno je pazio na pristup igračima.
Pogreške treba ispravljati
– Često treneri stječu autoritet stegovnim mjerama prema mlađim i slabijim igračima. Ja nisam za takav pristup, uvijek sam prije svega pozivao na odgovornost one najbolje. Jer momčad ne može funkcionirati ako najjači igrači ne igraju dobro – napomenuo je četverostruki olimpijski pobjednik.
Na upit što bi promijenio u hrvatskim novinama odgovorio je:
– Iako su mnogi prešli na internetska izdanja, čitam novine, volim njihov miris, volim to listanje. Nisam neki stručnjak, ali volio bih više istraživačkog novinarstva. Jer, osnovne su informacije negdje već pročitane – rekao je Rudić pohvalivši Večernji list zbog kontinuiranog i kvalitetnog praćenja vaterpola.
Neizostavna tema bila su i posljednja zbivanja s hrvatskom nogometnom reprezentacijom i ostavka izbornika Igora Štimca.
– Nisam za takvu vrst šok-terapije iako izbornik nakon takvih poraza mora preuzeti odgovornost. Ne može govoriti ovaj igrač je pogriješio, onaj igrač je pogriješio. To smo svi vidjeli, ali zašto ovi drugi nisu ispravili njegovu pogrešku, zašto su naši igrači sporiji od suparničkih? Štimac je možda ponuđenom ostavkom želio ojačati svoju poziciju, ali to se nije dogodilo. U cjelini situacija nije dobra – naglasio je Ratko Rudić, danas u ulozi sportskog direktora Hrvatskog vaterpolskog saveza i savjetnika ministra obrazovanja i sporta Željka Jovanovića za izradu Strategije razvoja hrvatskog sporta.
