Iako nema nikakve ustavne ovlasti u donošenju gospodarskih mjera, to ne bi smjelo onemogućiti Ivu Josipovića da reagira na moguće pogrešne poteze u gospodarstvu ili potencira donošenje nekih mjera, jer njegova će riječ, s obzirom na izborne rezultate, sigurno biti priznata u javnom mnijenju.
U Ustavu, naime, stoji kako je ovlast predsjednika da se brine za stabilnost sustava. Iako se to ponajprije odnosi na političku stabilnost, bez nje ipak nema ni napretka u gospodarstvu. Predsjednik bi prije svega trebao postaviti dobrog gospodarskog savjetnika te biti važan koordinator između fiskalne i monetarne politike, odnosno vlade i HNB-a, te tražiti konsenzus u zajedničkim ciljevima.
Stoga bi bilo dobro da Josipović odmah predloži sazivanje zajedničke sjednice vlade na kojoj bi se donijele barem kratkoročne mjere potrebne u zemlji u krizi. Predsjednik Mesić predložio je nekoliko takvih sjednica koje su i održane, upravo kako bi se raspravila aktualna gospodarska pitanja. Učinaka nije uvijek bilo, ali je barem dan pozitivan signal prema van, ako se cijeli vrh u zemlji slaže i uključi u rješavanje ključnih problema. Josipović će svakako moći upozoriti na neke od mogućih problema koji bi mogli opteretiti gospodarstvo. I to je Mesić radio.
Primjerice, još 2004. godine upozorio je na problem vanjskog duga te naručio dvije analize o tome, od bečkog instituta i HNB-a. Da je vanjski dug uistinu velik domaći problem pokazalo se u kasnijim godinama. Također, na sjednici Hrvatske udruge poslodavaca Mesić se svojedobno suprotstavio ideji poslodavaca o uvođenju flat taxa, odnosno jedinstvene porezne stope. To je stajalište onda zauzela i Vlada, a što se opet pokazalo dobrim jer flat tax ne bi bio najbolje rješenje, osobito u krizi.
Predsjednik utječe i na vanjsku politiku, pa tako i na kreiranju bolje gospodarske suradnje – ili putovanjima u inozemstvo ili pak potenciranjem jačanja gospodarske diplomacije, što se prethodnih godina i nije pokazalo najboljim rješenjem. Naime, ako se to želi uspostaviti, onda je potrebno imati i nešto što će se vani prodati.
Nama je možda trenutačno jedina opcija turizam koji možemo promovirati kao izvozni proizvod. Primjerice, u austrijskoj diplomaciji čak je 30 osoba zaduženo za hrvatsko gospodarstvo zato što je ta zemlja veliki ulagač u Hrvatsku.
Nikako ne treba zanemariti načela na kojima se temelji Josipovićev program. Borba protiv korupcije, ako se pokrene u suradnji s Vladom, može biti važan pokretač gospodarskog razvoja jer bi tržište za ulagače bilo sigurnije, a i domaći proizvođači imali bi jednak tretman, a ne da “mali igrači”, kao sada, budu zakinuti pred velikima.
Ivan Grbešić, profesor na Fakultetu političkih znanosti, smatra da bi upravo najavljena borba protiv korupcije mogla biti važan pokretač u stvaranju pozitivne klime i sigurnosti za ulagače u našu zemlju, kao i poduzetništva, jer bi za sve postojala transparentna javna nabava i tržišna utakmica u koju ne bi pod obvezno, kao sada, za slabije igrače bilo uključeno mito.
Ivo Josipović je već na početku najavio da će se boriti protiv korupcije, zbog EU, ali i jačeg gospodarskog razvoja i gospodarskih reformi.
Nakon pobjede Josipović je u Poslovnom dnevniku izjavio da će odmah krenuti s radikalnim reformama u javnom sektoru i državnoj upravi koje bi omogućile trajnu stabilizaciju javnih financija. A to podrazumijeva jačanje sustava javne nabave, borbu protiv korupcije, restrukturiranje i racionalizaciju državne administracije, raznih nepotrebnih agencija, restrukturiranje javnih poduzeća, preispitivanje menadžerskih ugovora i bonusa, racionalizaciju subvencija neefikasnim sektorima te bolje ciljanje socijalnih potpora. Također i planira potaknuti donošenje paketa antirecesijskih mjera koje bi zaustavile daljnje propadanje gospodarstva i rast broja nezaposlenih.
– Stvaranje pozitivne klime važna je zadaća koju bi novi predsjednik trebao imati – misli dekan ZŠEM-a Đuro Njavro te bivši savjetnik za gospodarstvo predsjednika Tuđmana. Klimu sumnje i antipoduzetništva treba ukloniti, raditi na tome da se u našu zemlju vrati ugled poduzetništvu, bez čega nema napretka i zaposlenosti. Preuzimanje rizika je sastavni dio tržišnog gospodarstva, tvrdi Njavro i dodaje da je osnova svakog uspjeha, pa tako i uspjeha gospodarstva, optimizam i vjera u vlastite snage, kako pojedinca, tako i tvrtke i nacije. Predsjednik mora raditi na povratku racionalnog optimizma i vjere u vlastite snage. Samo tako se mogu rješavati brojni hrvatski društveni i ekonomski problemi, zaključuje.
Dubravko Radošević, bivši savjetnik za gospodarstvo predsjednika Mesića, smatra da bi prvi potez novog predsjednika trebalo biti sazivanje sjednice Vlade u kojoj bi sudjelovali predsjednik države, Vlade i guverner, te uspostava njihove suglasnosti u donošenju izlazne strategije zemlje, koju su trenutačno obvezne napraviti sve zemlje EU. A koja je kratkoročna i predstavlja mješavinu fiskalne i monetarne politike. To je jedan od važnih zadataka u zemljama EU s obzirom na to da opasnost od krize, vanjske ili unutarnje još uvijek nije nestala.
U svakom slučaju bitno je da postoji usklađena politika, fiskalna i monetarna, tečajna i politika plaća cijelog vrha u državi, odnosno Vlade, predsjednika države i HNB-a, koja će potom zacrtati zajedničke ciljeve važne za gospodarski razvoj zemlje.
Predsjednik bi se svakako trebao uključiti i u raspravu o najavljenom osnivanju interventnog fonda za spas gospodarstva, smatraju ekonomski stručnjaci. Te, po mogućnosti, predložiti bi li to trebao biti novac HNB-a iz primarne emisije, HBOR-a ili pak neka treća opcija. Neki pak misle da bi upravo predsjednik trebao biti taj koji bi dao potporu drugačijoj ulozi HNB-a, koja bi, kao i prije 2000. godine, iznova omogućila financiranje proračuna. To bi pak bankama omogućilo orijentaciju plasmana na poduzetništvo i stanovništvo.
Radošević ističe da predsjednik, iako nema ustavne ovlasti, ne smije zanemariti probleme u gospodarstvu te imati jak savjetnički tim u gospodarstvu, a Njavro dodaje da predsjednik mora zagovarati ekonomsku stabilnost. Predsjednik se mora uključiti u predlaganje antirecesijskih mjera, što je već i najavio, te u budućnosti upozoravati i kritizirati ako zaključi da Vlada vuče pogrešne poteze. Primjerice, ne bi se smio isključiti ni od brodogradnje ako se problemi jave u drugom krugu privatizacije jer je riječ od 50.000 zaposlenih i 25-postotnom udjelu domaćeg izvoza. A to nije samo gospodarsko nego i političko pitanje.
Također, kako je svojevremeno i predsjednik Mesić upozorio na problem vanjskog duga, tako bi i novi predsjednik trebao upravo na taj problem skrenuti pozornost, smatra Njavro. A trebao bi poticati poduzetništvo umjesto zagovarati život na kredit.
I sam je Ivo Josipović istaknuo za Poslovni dnevnik da će se zajedno s Vladom zalagati za štednju, okretati od rastrošnosti, usmjeriti od neproduktivne potrošnje prema produktivnim ulaganjima, od golemog poreznog tereta prema poreznom rasterećenju, od raspodjele prema proizvodnji, uvoza prema izvozu, kulta nerada prema većem dostojanstvu rada i radnika, ovisnosti o socijali prema ekonomskoj neovisnosti građana. Rekao je i da smatra kako bi za prevladavanje gospodarske krize trebalo rezati javnu potrošnju i restrukturirati proračunske rashode od neproduktivnih k produktivnim. Zatim, da država ne bi smjela biti najveći potrošač, ali ni najveći poslodavac, o kojemu ovise svi u zemlji jer to stvara plodno tlo za korupciju. Traži i što ranije ukidanje kriznog poreza i vraćanje PDV-a na prijašnju razinu.
Njavro smatra da je u cjelini porezni sustav u zemlji dobar jer potiče štednju i oporezuje potrošnju te da ga je, ako se planira nešto poduzeti, potrebno poboljšavati, a ne unazaditi.
Mnogi stručnjaci smatraju da će Josipović i pokazati snagu u svim najavljenim mjerama, to više što bi njegova suradnja s premijerkom mogla biti jako dobra.
Na području vanjske politike, gdje predsjednik može dosta djelovati, posebno u približavanju zemlje EU, velika je i povezanost s gospodarskim djelovanjem, smatra Grbešić, primjerice, na području pretpristupnih fondova. A to bi moglo potencirati i veću suradnju predsjednika sa županima jer upravo su fondovi od velikog značenja za pojedine županije.
Njavro smatra potrebnim da predsjednik afirmira struke i profesionalnost kako bi se karijere gradile u zemlji te kako bi obrazovani ljudi bili uključeni upravo u projekte EU.
Mnogi analitičari smatraju da gospodarska diplomacija posljednjih godina nije napravila puno za promidžbu domaćeg gospodarstva, a neki misle da niti nije bilo previše proizvoda koje se je moglo promovirati. Oni pak koji misle da je njegova uloga važna u sukreiranju vanjske politike smatraju da bi bila potrebna reorganizacija diplomacije, uključujući i onu gospodarsku. Postoje ideje da predsjednik države, po uzoru na neke zemlje, u diplomaciju postavi ljude iz Komore koji bi promovirali gospodarstvo, imali diplomatski status, ali bi ih plaćali gospodarstvenici. I predsjednik HUP-a Damir Kuštrak pristaša je jačanja gospodarske diplomacije u zemljama gdje nam je to potrebno, no također smatra da bi MVP trebalo samo dati logistiku, a diplomaciju za gospodarska pitanja trebali bi predstavljati kadrovi iz sektora.
Predsjednik Mesić uspijevao je poboljšavati suradnju i čestim putovanjima izvan zemlje. Ponekad je sa sobom vodio i gospodarstvenike, koji su dobili priliku upoznati poslovne ljude i uspostaviti nove kontakte, a neki i dugoročniju suradnju. Njavro smatra da bi velika šansa bila na daljim tržištima, odnosno onima izvan regije, pa i same Europe, koja se bore s recesijom.
Ivan Rimac, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da, bez obzira na to što predsjednik nema ovlasti u kreiranju gospodarske politike, ipak, uz pomoć uloge u vanjskoj politici može zemlju učiniti ekonomski prepoznatljivom. Spominje pri tome važnost otvaranja prema zemljama poput Kine, Japana ili Koreje, odnosno onih koje uvelike kreiraju svjetske ekonomske odnose. Svjestan te činjenice, kaže, i SAD svoju politiku usmjerava s političke na ekonomsku te više ne prigovara Kinezima zbog pojedinih mjera. – Zato je poželjno biti partner Kini. Te voditi računa o tome gdje se može postići ekonomska suradnja jer ona, primjerice, kroz Vijeće sigurnosti nije ostvarena – kaže Rimac.
Predsjednik Mesić imao je nekoliko neuspjelih pokušaja u promoviranju gospodarske strategije zemlje, no u tome nije uspio ne zato što mu ovlasti to nisu omogućavale nego zbog kohabitacije predsjednika Mesića i bivšeg premijera Sanadera. Dubravko Radošević, bivši Mesićev savjetnik za gospodarstvo, smatra da bi predsjednik trebao odmah poduzeti inicijativu za izradu kratkoročne strategije po uzoru na zemlje EU, zbog mjera za izlaz iz krize. A zatim inicirati dugoročniju strategiju. I profesor Mate Babić smatra da takva inicijativa mora poći od predsjednika, odnosno da i on mora sudjelovati u konceptu dugoročnog razvoja zemlje.
teško mi je vjerovati da će budući predsjednik imati snage,strasti i autoriteta da nešto poduzme..Mogli bi ponovo očekivati samo viceve..