Tko se nadao zagorskoj purici na blagdanskom stolu, a nije se za nju već pobrinuo, ostat će kratkih rukava. Zagorski uzgajivači strahovali su da će pandemija koronavirusa ove godine ugroziti prodaju tih božićnih “ptica”, čiju smo izvornost zaštitili i u EU. A onda su, i mjesec dana ranije nego inače, krenule narudžbe kupaca. Zbog nezapamćene navale purice su tako na većini gospodarstava rasprodane još prije nekoliko tjedana.
Brend zagorski puran
Gordana Cingulin, predsjednica Udruge Zagorski puran, kaže da je s farme u Kraljevcu na Sutli zadnju zagorsku puricu prodala prije tri tjedna. Zapravo, dodaje, dobro posluje još od početka listopada jer se purice tradicionalno traže i za Martinje pa za Sisvete, no sve je to “sitno” u odnosu na potražnju uoči Božića.
– Svi prvo traže purice jer su one manje od purana, oko 2,5 do 3,5 kilograma, i manjoj ih je obitelji lakše pojesti. Purani su pak teži, neki imaju i 6 kg. No kad planu purice, kojih je u pravilu manje, onda se prodaju i ovi drugi. Godišnje uzgojim dvije generacije, oko 450 komada – kaže Gordana, ističući da trenutačno slaže matična jata koja će dati novi podmladak.
Tko misli da je uzgoj zaštićenih zagorskih purana lagan, vara se. Nije to perad koja se utovi za dva mjeseca, već taj proces traje 8-10 mjeseci, tijekom kojih se pure hrane kukuruzom i šrotom, a kako su na ispaši na otvorenom, i onim što nađu na livadama, u voćnjacima, šumarcima... Za 400-tinjak certificiranih kljunova proizvođač mora imati najmanje hektar zemlje, odnosno 25 m2 zelene površine po puranu, jedino što u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću borave u peradarniku. No kako je ime zagorskog purana brend sam po sebi, kao što je to slučaj i sa zaštićenim dalmatinskim pršutom, mnogi se “šlepaju” uz registrirane proizvođače, koji su, za razliku od njih, podložni strogim pravilima i kontrolama. Kako bilo, ukupno se, prema nekim procjenama na području Hrvatskog zagorja, koji obuhvaća Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku te rubne dijelove Zagrebačke županije, godišnje proizvede oko 8000 zagorskih purica, od kojih je OPG-u Šćuric iz Švaljkovca kod Svetog Križa Začretja s oko 1500 komada godišnje jedan od najvećih uzgajivača u Hrvatskoj.
Jedemo uglavnom domaće
– I kod nas je prodaja krenula puno ranije i prodali bismo i više da smo imali – kaže Damir Šćuric. Jučer mu je najednom ostalo svega pet komada, koji su naručeni izvan županije pa se ispostavilo da kupci zbog lockdowna i propusnica neće moći po njih, no neće dugo čekati. Telefoni stalno zvone.
– Restorani su zatvoreni pa ljudi ovih dana malo više kuhaju – objašnjava Šćuric, koji većinu pura proda na kućnom pragu, a dio na zagrebačkoj tržnici Dolac.
Cijene domaćih zagorskih pura ove su godine od 55 do 70 kn/kg, dok se u trgovačkim lancima svježe purice prodaju u prosjeku za 28- 30 kn/kg.
Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, kaže da godišnje pojedemo oko 13.000 t puretine. Mjesečno se pojede oko 80.000 komada, a na Božić oko 190.000. Uključujući zagorske purane, riječ je o oko 450 t, od čega je svega 60-ak tona iz uvoza, većinom iz Italije. Jedan od najjačih komercijalnih brendova na našem tržištu svakako su Vindonove purice s GMO free certifikatom, a građani ih već treću godinu zaredom mogu kupiti i u Vindijinoj web-trgovini “Pokupi puricu, sir i torticu”. Mogu čak i birati i u kojoj će Vindijinoj trgovini i kada preuzeti kupljenu puricu, svježu ili svježe pečenu i spremnu za objed.
– Prema reakcijama samih kupaca, napravili smo zaokret u njihovim navikama, jer se za tradicionalan blagdanski objed odlučuju i oni manje vješti u spremanju delicija, kao i oni koji jednostavno nemaju vremena ili nisu sigurni gdje potražiti kvalitetnu domaću puricu – kažu iz Grupe Vindija te dodaju da će se u nekoj od njihovih zagrebačkih ili varaždinskih trgovina koje ih peku u svojim prostorima purice moći preuzeti i na Badnjak i Staru godinu.
ahahaha znaci, ovo su te famozne tuke