U ovom broju nastavljamo vam predstavljati zanimljive i popularne domaće tviteraše. Iz Siska nam dolazi Maja Damjanović koja tvita pod nadimkom @majadr. Maja je pionirka građanskog izvještavanja uživo na Twitteru u Hrvatskoj. Kada je zamijetila požar u Rafineriji Sisak, prva je objavila slike i o tome tvitala, što je završilo i na portalima. Njen nedavni put u Kanadu pratio se detaljno i na domaćem timelineu.
>> Jutro idealno za Twitter i učenje, večer za probleme i fejs
U 2,5 godine – 27.000 tvitova!
No, Maju nije lako smjestiti u samo jednu kategoriju jer tvita – o svemu. Naime, Maja je u svoje dvije i pol godine tvitanja skupila više od 27.000 objava na Twitteru i nalazi se u gornjem domu najpopularnijih hrvatskih tviterašica s više od 2700 followera. Stoga i sama sebe ponekad naziva "lajavicom". Na Facebooku ima više od 1000 frendova. Po struci je ekonomistica, a radi na prodaji građevinskog materijala u obiteljskoj firmi, zatim analize gospodarskih tema za strane klijente, a radi ponekad i kao community menadžer. Uživa u fotografiranju i – streljaštvu (vrlo je precizna iz 9 mm pištolja pa je nemojte izazivati:).
Iako je često online i ne dijeli prijatelje na one uživo i one s interneta, Maja je zapravo tradicionalnija nego što biste mogli pomisliti. Unatoč svojoj, recimo tako, brbljavosti i velikoj mreži prijatelja, svoju će privatnost većinom sačuvati za sebe i uži krug prijatelja, a još koristi – iPhone trojku.
– Ljudi se ne kontroliraju, zaborave se ponekad. Ne bih htjela svu svoju privatnost dijeliti sa svima. Držim red, baš pazim na to. Trudim se u svemu držati neki balans. Twitter i internet su mjesto gdje ne treba "hejtati". Sve to Google indeksira i nije baš pametno "hejtati" posao i šefa. Poslodavci danas sve više provjeravaju što pišete po društvenim mrežama. Hrpa ljudi nešto izlane, a onda kasnije bude ajooooj! Ne sjećam se da je netko izgubio posao zbog tvitanja, ali znam da su preko Twittera neki dobivali posao, uključujući i mene. Vaš Twitter-profil može biti odlična preporuka – kaže nam Maja.
Mnogi tvitaju bez ukusa
Pitaju li te prijatelji koji nisu na Twitteru što je to TweetUp?
– Prvo se svi iščuđavaju tipa "pa zašto se ideš naći s nepoznatim ljudima" pa moram objašnjavati da ih poznajem, samo ih još nisam vidjela sve uživo.
Kada izađeš van, prigovaraju li ti prijatelji ako pritom tvitaš?
– Ovisno o tome u kakvom sam društvu. Ako si s tviterašima, onda to nije nepristojno! Ali, ako si s nekim tko nije s Twittera, onda se malo suzdržiš. No, prije mi se to češće znalo događati. Radim s tatom i nekad mi zna reći: "Hoćeš li pustiti taj mobitel iz ruke!".
Postaje li društvena norma da trebamo pratiti Facebook-zidove prijatelja i pratiti što tvitaju?
– Vjerujem da ima ljudi koji bi zamjerili ako nismo upoznati s tim što objavljuju, ali moj krug prijatelja ne pati na to. Rijetko kada idem striktno na nečiji profil vidjeti što ima novo, što uhvatim na "newsfeedu", to je to. Privatne stvari ne treba iznositi na Twitter. Ono "danas sam se zaljubila" i slično, a to ljudi rade masovno. Ono što je privatno u životu kod mene ostaje privatno, nastojim izbjegavati objave tipa tko mi je novi dečko. Nažalost, mnogi, pogotovo mlađe generacije nemaju pravila ni granice ukusa u onome što objavljuju na internetu.
Bi li htjela da se poveća limit znakova na Twitteru na 200 znakova?
– Ne, navikla sam se već kratiti na sve moguće načine i rijetko koristim Tweetlonger.
Što misliš o Vladinu timu za društvene mreže?
– Svaka im čast na velikim živcima! Zbilja su super, stalno ih prozivaju i nije im lako. Ne mogu oni promijeniti svijet kao što ljudi očekuju. Pogotovo ih na fejsu napadaju, lijepe im u sat vremena 50 postova. Kad sam bila na #VladaUpu, mogu reći da sam bliže ljudima koji imaju nešto za reći. Milanović je sam potvrdio da je neke stvari prvi put čuo na susretu s tviterašima.
Kakva su zavođenja po Twitteru, ima li ih?
– Znalo se dogoditi. Posebice tviteraši iz Srbije, oni su Don Juani na timelineu i zabavniji su na neki način, opušteniji su. Ima tu svega. No, što se mene tiče, radije bih, ako me netko želi zavoditi, da to radi uživo.
Otišla si u daleku Kanadu, ali si ipak bila redovita na domaćem timelineu?
– Da, u biti radila sam putopis na fejsu, stavljala fotke i bilješke, ali bih dnevno i po pet sati bila na Twitteru. Uvijek imam imala sam mobitel i fotić kraj sebe. Ekipa se oduševila, sve ih je zanimalo kako je u Kanadi. Neki su tražili i poslovne savjete kako naći posao tamo. Svaki sam dan dobivala 5-10 poruka "daj mi reci kako da odem tamo". Oni tamo ne znaju za krizu. Čovjek od 50 godina izgledao kao da ima 30. Izrazito su kulturni, ljubazni i druželjubivi.
A priče da se tamo puno radi, da je kod nas život kvalitetniji, ležerniji?
– U mjestu od 5000 ljudi gdje sam bila imaju jedan kafić u kojem se sjedi. Oni nemaju običaje kao mi, rade puno, ujutro se kupuje kava i pije na putu za posao. Imaju potpuno drugačiji mentalni sklop od nas i sigurno bi mi izlasci nedostajali. Ali sumnjam da se ne bih mogla naviknuti.
A zimi grtalica?
– Oni su tako dobro organizirani da je sve čisto i fantastično uređeno. Jedino oni koji imaju kuće moraju ispred ulaza sami očistiti, kažu da bude i 2,5 metra snijega.
>> Članak je objavljen u IQ magazinu
oprosti a kaj ti delas u zivotuoprosti a kaj ti pametnog delas u zivotu i koliko ti uopce poznajes ovu "uspješnicu" da mozes postat ovakav komentar?