Nakon prošlogodišnje avanture po Baliju, ove godine odluka je pala da se zaputimo na drugu azijsku željenu lokaciju među europskim turistima: Šri Lanku. Istražujemo što to ima u tim najtraženijim destinacijama zbog čega su turisti spremni platiti poprilične iznose. Je li to isključivo modni trend u putovanjima? Želja za upoznavanjem novih civilizacija? Potreba za razumijevanjem drugog i drugačijeg? Ili jednostavno želja da su moje slike na instagramu neobičnije od ostalih? Što je to što motivira ljude na skupa putovanja? S tim pitanjem krenuli smo vidjeti što nam nudi Šri Lanka i hoćemo li naći zadovoljavajuće odgovore.
Letjeli smo preko Dubaija na Colombo, glavni grad Demokratske Socijalističke Republike Šri Lanke, otočke države u južnoj Aziji ispod indijskog poluotoka u istoimenom oceanu. Nekad zvana Cejlon pa odmah svima bude jasno otkuda dolazi cejlonski cimet, kažu najkvalitetniji na svijetu. Zemlja je to cimeta, čaja, slonova, leoparda, starih kolonijalnih engleskih gradova, budističkih i hinduističkih hramova, ayurvedske medicine, svile, plaža okupanih oceanom i najzanimljivijih prijevoznih sredstava: tuk-tuka. Po slijetanju u Colombo prvo smo se osvjedočili da je vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku tri i pol sata, a onda smo mamurni od leta koji traje iz Dubaija četiri i pol noćna sata, krenuli promijeniti novac. Za sto eura dobili smo 34 400 šrilankanskih rupija i živo nas je zanimalo kolika je prava vrijednost tog novca, tj. koliko će nam trajati za osnovne životne potrebe: hranu, prijevoz, voće po tržnici, kave, koktele i sve one nasušne potrebe turista željnih upoznavanja tajni nepoznate destinacije.
Provozali smo se Colombom u pratnji lokalnog vodiča i prvo smo se uputili prema samom srcu grada četvrti Pettah, najpitoresknijoj uličnoj tržnici. Kad kažem tržnica, treba zanemariti naše shvaćanje tržnice jer ovo su štandovi na dva kotača poredani po pločniku uz užurbanu prometnicu ne ostavljajući prostora za prolazak pješaka čineći tako svojevrsnu zamku i olakšavajući posao prodavačima. Na jednom štandu prženo povrće, na drugom mangosteen i lichi, na trećem svježe povrće, čak i meso. A uz rub zgrada igračke, potrepštine za kuću, plastike i tkanina svih vrsta.
I tako dolazimo do Jami ul Alfar, poznatije kao Crvena džamija koju je početkom 20. st. naručila indijska muslimanska zajednica u Colombu. Nakon malo kulture i puno kaosa, krenuli smo dalje i prošli zgradu parlamenta uz koju smo saznali da je Šri Lanka stekla neovisnost od Velike Britanije 1948. g. nakon 443 godine kolonijalizma pod Portugalcima, Nizozemcima i Britancima. To nas je odvelo do Memorijalne dvorane neovisnosti koja je dovršena 1953. g. u čast proglašenja neovisnosti 5 godina prije. Dvorana se nalazi na otvorenom i u devet freski govori o povijesti Šri Lanke i procesu osamostaljenja. Doista je monumentalna, s natpisima kako je to mjesto dostojanstva i moli se da turisti ne sjede po spomenicima, ali ono što svima najviše privlači pozornost su ulični umjetnici.
U svakom gradu postoje umjetnici koji svojim vještinama zarađuju na ulici pa tako i ovdje. Prešli smo ulicu kako bismo vidjeli predstavu koju izvode dvije kobre dok piton gleda omotan oko vrata svog vlasnika, a majmunčić privezan za stup glasanjem privlači pozornost. A kako to izgleda uživo prikazat će vam priloženi video.
Nakon sudjelovanja u lokalnoj entertainment industriji, prošli smo uz staru luku, šarene hramove i uputili se prema Nacionalnom parku Ulli gdje smo rezervirali termin za ranojutarnji safari. Prije spavanja su nam ljubazni recepcioneri izrecetirali standardnu uputu:”Please, do not leave windows or doors of your room open because of the monkeys.” Prasnuli smo u smijeh jer znamo da te male lopine ulaze gdje god nanjuše hranu, ali najsmješnije je bio ozbiljan izraz lica recepcionera dok to izgovara. Pa, laku noć i zatvarajte prozore i vrata! Neki zbog majmuna, neki zbog komaraca.
Otvori KEKS Pay
