OK, hrvatske ceste spadaju među opasnije na svijetu, u to nema sumnje. Ne toliko zbog njihove konstrukcije ili posebno opasnih ruta nego ponajprije zbog bahatih i nesavjesnih domaćih vozača te loše kvalitete asfalta. Tako su se tijekom Domovinskog rata domaće ceste često nalazile na "prestižnom" popisu deset najopasnijih cesta na svijetu, a kao njihova najveća opasnost navođeni su opasni i prebrzi vozači, potpuno bezakonje na cestama te pokoje minsko polje pored prometnice. Iako je u nas stanje na cestama i dalje katastrofalno loše, s iznimkom novih autocesta, koje su toliko skupe da ih ne možemo plaćati, a kultura vozača nije se nimalo poboljšala, sa zloglasnog popisa istjerale su nas ceste koje već desetljećima tjeraju strah u kosti vozačima.
Na prvome mjestu uvjerljivo je cesta Yungas u Boliviji, poznata i kao "cesta smrti". Slavno ime krvavo je zaradila - svake godine ta cesta uzme od 200 do 300 ljudskih života! Ta 60-ak kilometara duga cesta povezuje La Paz i Coroico i jedna je od rijetkih prometnica koje povezuju prašumu Amazone i Yungas, sjevernu regiju Bolivije te njezin glavni grad. Cesta se penje na 4500 metara nadmorske visine, a zatim spušta do 1200 m, no njezina najveća opasnost je u tome što je u većem dijelu široka samo 3,2 metra, a proteže se duž provalije koja je duboka najmanje 600 metara! Uz to, česta kiša i magla smanjuju vidljivost, a odroni kamenja i blato dodatno povećavaju opasnost.
Iako se u Boliviji vozi desnom stranom, ova je cesta iznimka i njome se vozi lijevom stranom da bi vozači bolje vidjeli rub ceste i da bi se time olakšalo mimoilaženje s drugim vozilom - prednost prolaska ima vozač koji se spušta, a onaj koji se penje mora se pomaknuti sasvim do vanjskog ruba. U svakom slučaju, želite li se nauživati straha, uputite se u Boliviju ovom cestom koju su prije 80 godina sagradili paragvajski zatvorenici. Danas je osobito popularna među biciklistima koji vole "downhill" iako ih je od 1998. na njoj poginulo najmanje 20.
Cestu u Yungasu nazivaju cestom smrti, a prometnica od Kuvajta do Basre u Iraku nosi naziv "autocesta smrti" - u vrijeme Zaljevskog rata ondje su Amerikanci u veljači 1991. godine bombardirali kolonu iračkih tenkova i oklopnjaka uništviši 2700 vozila. Opasnih cesta za vožnju na Bliskom istoku ne nedostaje, osobito u Afganistanu i Pakistanu, ni Indija, Nepal i Bangladeš nisu iznimke.
A jedan od najopasnijih tunela na svijetu nalazi se u provinciji Henan u Kini. U živoj stijeni izdubili su ga lokalni seljaci, većinom samo ručnim alatom, pri čemu ih je nemali broj poginuo. Tunel je za promet otvoren prije 40 godina i odmah je zaradio titulu "ceste koja ne oprašta pogreške".
Planinske prometnice u Europi znatno su sigurnije, osim što im prijete odroni kamenja, a također pružaj nesvakidašnji užitak vožnje i prelijepe poglede. Najatraktivniji su zasigurno mnogobrojni prijevoji preko Alpa u Francuskoj, Švicarskoj i Italiji, koji ostavljaju bez daha, i to ne samo zbog rijetkog zraka na velikim visinama. Ipak, planirajte posjetiti ih ljeti jer su ostatak godine zatrpani snijegom. Slično je i u Norveškoj, gdje osim prijevoja vrijedi posjetiti slavnu Atlantsku cestu, 8,3 kilometara dugu vijugavu dionicu prometnice 64 koja povezuje otok Averoy s kopnom. Cesta preko najviše rumunjske planine Fagaras, gorja poznatog i kao Transilvanijske Alpe, također nosi epitet jedne od najopasnijih na svijetu. Sagrađena je kao strateški vojni put nakon invazije SSSR-a na Čehoslovašku 1968. godine.
ovo je mila majka za kaštelansku magistralu..eno i danas pet-šest rihtung firule...u 16 godina pušteno je u promet 4 kilometra ceste..ostalo ili raskopano ili niti dirnuto,a najopterećenija cesta u državi..dionica koja nije dirnuta,čeka konstruktor..neće bit data nekom drugom da ju radi..e na noj je danas zamalo par ljudi poginilo..a gine se prosječno 1 osoba misečno..sve u 5 kilometri ravne ceste usrid velikog grada..