- Kako ide pos"o? Ne ide, eto kako je, a pitate hoće li bit" bolje? Hoće ako budem imala para za platit" bolnicu jer me već i kosti bole od ove zime - kazala je uz ironičan smijeh gospođa podrijetlom iz Hercegovine, koja prodaje "zelenjavu" na Zelenoj tržnici na Žitnjaku, inzistirajući da joj ne pišemo ime i prezime. Svakog su jutra ona ili kolegica, koja je u suprotnoj smjeni, na tržnici dok i pijetli spavaju dubokim snom - već u četiri ujutro čekaju kupce. A njih baš i nema, iako su cijene prihvatljivije nego na tržnicama. Tako kilogram domaćeg luka stoji dvije kune, celer je šest, a uvozna mrkva četiri kune.
- Nema naše mrkve, a i kad je ima, cijena joj je dvostruko veća od uvozne - objašnjava nam prodavačica.
Njezina susjeda prodaje kilogram češnjaka za 10 kuna, a veleprodajna je cijena sedam kuna. Kiselo je zelje, kako je rekla, šest kuna. Domaći kivi i jabuke iz Mađarske pet su kuna. Ni njoj posao ne cvjeta.
- Slabo se od toga živi. Pa samo za najam prostora plaćamo po 9000 kuna na mjesec. Pa k"o da smo u butiku u Importanneu. Danas je dobro, ali treba stajati po cijeli dan kad lije kiša ili kad stegne studen.
Ljudi kupuju na dug
- Samo neuk može biti zadovoljan. Posao ne ide, ljudi nemaju novca, a troškovi su veliki. Samo za moja četiri radnika imam 1200 kuna troškova na dan. Ljudi kupuju na dug. Ma ništa ne valja - požalio se Ivan Tomčić, čiji radnici jabuke prodaju od 4,50 do 5,50 kuna po kilogramu. Rajčica je 5,50, a mandarine 3,50 kuna. Cijena se na veliko dogovara.
Večernjakovi novinari vidjeli su samo dva kupca. Jedna je gospođa uzela nekoliko sanduka jabuka, a stariji bračni par zimnicu.
Za razgovor nije bila raspoložena ni djevojka koja živi u Zagrebu, a prodaje čak 12 vrsta graha. Kilogram je zlatice 18 kuna, trešnjevca 15, a putera 22 kune.
- Živimo k"o i drugi. Mo"š onda mislit" kako nam je - kratko je dometnula.
Uz glavnu se cestu smjestio Dario Čović, prodavač mandarina iz Opuzena. Kilogram te voćke prodaje po tri i pol kune.
- Malo je dana da se čovjek može pohvaliti da je nešto prod"o. Al" živi se nekako. Mog"o bih pojesti kilo mesa, a imam za 20 deka. Razumiješ što ti "oću reć" - slikovito je objasnio.
- Dobro je, mi imamo kabine pa spavamo, ali imaš tu ljudi koji ih nemaju pa spavaju na sjedištima.
On svaki tjedan dođe na po tri dana. Malo dalje, preko puta najbolje lokacije, jedan od Virovitičana J. B. prodaje zelje.
Sami razminirali njive
- Smrznem se dok ne prodam tonu zelja. Tri dana tu prodajem - govori taj Virovitičanin koji na Žitnjak dođe u vremešnom kombiju.
- Kol"ko zelje? - prekinula je naš razgovor starija gospođa.
- Dvi" kune.
- Daj po kunu i po", uzet ću obje vreće.
- Ne mogu gospođo - odgovorio je prodavač, svjestan da od prodaje nema ništa.
- Radite vi oko zelja pa ga vadite i donesite te prodavajte po kunu i pol - komentirao je više za sebe J. B.
Njegov kolega Marijan C. iz Zadra ima veliku ponudu pa poriluk stoji pet, luk 10, a peršin od sedam do osam kuna. Posao ni njemu ne ide.
- Problem je što država nikako ne vodi računa o tržištu, niti o nama koji živimo od zemlje. Tko ima novac, određuje tržište - žali se Marijan C.
Njemu su krivi bivša vlast, tajkuni, HDZ i inspektori, s čime se nije složio J. B., i tako potvrdio tezu o podjelama hrvatskoga naroda.
- Inspektori provjeravaju ljude koji su sami razminirali svoje njive da mogu raditi. Od njih traže deklaracije, cjenovnike, sve dokumente, a roba iz Crne Gore ulazi preko Hercegovine u Hrvatsku i nikom ništa. A ne možeš prodati velikim trgovačkim lancima jer oni imaju svoje igrače. Ma, to ti je zelena mafija, prijatelju moj.
I. Zovko
Otvori KEKS Pay
