Roditelji danas od škole traže više od ocjena i gradiva. Sve češće ih zanima kako se dijete osjeća u razredu, ima li podršku i razvija li vještine koje će mu trebati izvan učionice. Upravo zato sve više njih razmatra i privatne škole kao alternativu javnom sustavu. Jedna od njih je i Privatna osnovna škola Centar u Zagrebu, smještena u Gundulićevoj ulici, koja radi u malim razredima i naglasak stavlja na individualni pristup te cjelodnevni boravak učenika. Kako se u posljednjih deset godina promijenila očekivanja roditelja, gdje vide ključne razlike između javnog i privatnog školstva, ali i kako izgleda nastava s obogaćenim nacionalnim kurikulumom provjerili smo u razgovoru s Dianom Albert, ravnateljicom škole.
Sve više roditelja razmišlja o privatnom obrazovanju. Što se promijenilo u njihovim očekivanjima u posljednjih desetak godina?
Rekla bih da se dogodio jedan veliki i važan pomak: roditelji manje doživljavaju školu kao instituciju u kojoj će dijete naučiti činjenice, već traže istinskog partnera u odgoju i žele biti više uključeni u komunikaciju sa školom. Prije deset godina fokus je bio na ocjenama i čistom znanju, dok danas roditelji žele da im dijete bude sigurno, sretno i da se razvija sukladno svojim interesima i talentima. Shvatili su da puko reproduciranje informacija više nije dovoljno za uspjeh u životu. Zato roditelji danas traže okruženje koje će njihovo dijete naučiti kako razmišljati, kako suosjećati i kako ostati znatiželjan u svijetu koji se brzo mijenja. Zapravo, traže mjesto gdje njihovo dijete nije samo broj u imeniku, već cjelovita osoba koju netko uistinu „vidi“ i razumije.
Imate li dojam da roditelji danas od škole traže nešto više od samog znanja – i što je to konkretno?
Apsolutno. Znanje je danas dostupnije nego ikad prije, ali ono što djeci nedostaje su vještine za stvarni život. Roditelji nam dolaze jer žele da im dijete razvije otpornost, empatiju i kritičko razmišljanje. Konkretno, žele da škola prepozna djetetove emocije, da ga nauči kako se nositi s neuspjehom i kako surađivati s drugima.
Gdje vidite najveće razlike između privatnog i javnog školstva iz perspektive roditelja?
Iz perspektive roditelja, rekla bih da se najveća razlika krije u osjećaju prisutnosti i brzini reakcije. U javnom sustavu, koji je često preopterećen velikim brojem učenika, dijete se ponekad može osjećati kao „jedan od mnogih“, a roditelj kao netko tko informacije dobiva na kapaljku. Kod nas je priča potpuno drugačija.
Kako biste u jednoj rečenici opisali što Privatnu OŠ Centar čini drugačijom?
Mi smo topla i moderna zajednica u kojoj učenje prati ritam djeteta, a kroz obogaćeni kurikulum, mnogo projektne nastave i stalnu podršku stvaramo okruženje u kojem se svako dijete osjeća viđeno, sigurno i sretno dok usvaja nova znanja.
Često se spominje individualizirani pristup – kako to izgleda u praksi, u jednoj učionici?
U našoj školi to znači da svaki dan započinjemo Jutarnjim krugom kako bismo čuli kako se djeca osjećaju, a zatim kroz rad u malim grupama, projektnu nastavu i stalnu stručnu podršku svakom učeniku pristupamo kao pojedincu - svi zajedno aktivno osluškujemo njegove specifične talente i potrebe te ga usmjeravamo kako bi napredovao ili svladao izazove bez straha od pogreške.
Koje konkretne potrebe djece i roditelja vaša škola danas najviše prepoznaje?
Prepoznajemo potrebu roditelja za sigurnim partnerom koji nudi i odgoj i obrazovanje - od četiri uravnotežena obroka i riješenih zadaća do stručne podrške psihologa i logopeda – dok djetetu pružamo okruženje u kojem kroz projektnu nastavu, npr. Robotiku i Domaćinstvo razvija samopouzdanje i vještine za stvarni život, a ne samo za ocjene.
Kako je nastava koncipirana, koje predmete učenici slušaju? Možete li pojasniti specifičnosti nastave i kurikuluma? Koliko učenika pohađa školu, njihov profil od kuda sve dolaze...? Koje sve mogućnosti otvara ova škola svojim učenicima?
Nastava je kod nas živa i projektna, pa uz obogaćeni Nacionalni kurikulum naši učenici od 1. do 4. razreda imaju predmete poput Mitologije, Robotike, Abacusa, Domaćinstva i Dramskih vježbi, a posebno smo ponosni što tu uspješnu priču od jeseni 2026. godine nastavljamo i u 5. razredu za koji već primamo zabilježbe. Obogaćeni nacionalni kurikulum znači da propisani školski program nadograđujemo projektima i predmetima čime djeci omogućujemo da znanje ne samo usvoje, već ga i dožive kroz iskustvo. Naš obogaćeni kurikulum oživljava kroz dinamične izvanučioničke aktivnosti – bilo da se radi o otkrivanju znanosti na fakultetima, uživanju u glazbi Zagrebačke filharmonije ili učenju o prirodi i tradiciji na seoskim imanjima.
Sve se više govori o emocionalnoj sigurnosti djece – koliko je to zaista ključno za učenje?
Emocionalna sigurnost nije samo dodatak nastavi, ona je apsolutni temelj za učenje jer tek kada se dijete osjeća prihvaćeno, njegov mozak se otvara za usvajanje znanja. Zato mi kroz emocionalno opismenjavanje razvijamo djecu koja se ne boje izraziti svoje osjećaje, koja su empatična, asertivna i samouvjerena, jer znamo da će upravo takvo, emocionalno inteligentno i samosvjesno dijete, s mnogo više lakoće i znatiželje svladavati i najteže školske izazove.
Kako gradite odnos između učenika i nastavnika da bi se djeca osjećala prihvaćeno i sigurno?
Odnos gradimo na iskrenosti i međusobnom uvažavanju, jer smo svjesni da djeca nepogrešivo prepoznaju autentičnost i cijene kada im se obraćamo kao ravnopravnim bićima. Kroz takvu neposrednu komunikaciju i naš svakodnevni Jutarnji krug, povjerenje se stalno produbljuje, stvarajući sigurno okruženje u kojem se svako dijete osjeća prihvaćeno upravo onakvo kakvo jest.
Imate li primjer situacije iz škole koji najbolje pokazuje taj pristup?
Imali smo situaciju s učenikom koji je osjećao veliku blokadu i strah od govorenja pred drugim. Umjesto da ga forsiramo, pristupili smo mu s razumijevanjem i strpljenjem. Na satovima Dramskih vježbi dobivao je sasvim male uloge, gotovo bez riječi, ali važne za cijelu grupu. Kroz podršku i vrijeme počeo je osjećati sigurnost i uloge su bile sve kompleksnije i otvorio se u komunikaciji. To je bit naše škole - mi ne tjeramo djecu preko njihovih granica, već im gradi Škola je opremljena najmodernijom tehnologijom no koristimo je mudro i s mjerom - kroz Robotiku i digitalne alate potičemo djecu da od pasivnih potrošača postanu kreativni stvaratelji, ali uvijek u okruženju gdje je živ razgovor važniji od ekrana, a suradnja na zajedničkom projektu ključna za razvoj kritičkog mišljenja. Učenicima u školu nije dopušteno donositi vlastite uređaje.
Tehnologija je sve prisutnija u obrazovanju – kako je koristite, a da ne zamijeni ono najvažnije?
Škola je opremljena najmodernijom tehnologijom ali je koristimo mudro i s mjerom - kroz Robotiku i digitalne alate potičemo djecu da od pasivnih potrošača postanu kreativni stvaratelji, ali uvijek u okruženju gdje je živ razgovor važniji od ekrana. Učenicima u školu nije dozvoljeno donositi vlastite uređaje.
Kako pripremate djecu za svijet koji se brzo mijenja, a mnoge buduće profesije još ni ne postoje?
Pripremamo ih tako što u središte stavljamo razvoj kritičkog mišljenja, kreativnosti i emocionalne inteligencije, jer su to vještine koje nijedna tehnologija ne može zamijeniti. Kroz naš obogaćeni kurikulum djeca uče rješavati probleme, surađivati i biti prilagodljiva, izrastajući u samouvjerene mlade ljude koji se ne boje promjena, već ih s radošću iščekuju i sami kreiraju. Možda će neki od njih kreirati svoju profesiju koja nama još nije na umu da postoji.
Djeca su danas često preopterećena – kako vi balansirate školu i slobodno vrijeme?
Vjerujemo da preopterećenost djecu guši, pa naš model nudi cjelovit školski dan u kojem su domaće zadaće napisane u školi, gradivo je naučeno... Ostatak dana učenik je slobodan za druženje s obitelji i prijateljima, odnosno, ono što se danas često zaboravlja - da bude dijete.
Koliko su igra, kreativnost i sport važni u vašem modelu obrazovanja?
Jako su važni. Kroz pokret i stvaranje djeca najprirodnije uče o sebi i svijetu koji ga okružuje. Upravo zato s našim učenicima radi tim kineziologa koji brinu o njihovom pravilnom razvoju i tjelesnoj aktivnosti, a tu cjelovitu brigu o zdravlju zaokružujemo i s četiri uravnotežena obroka dnevno, koji svakog jutra započinju doručkom svježe pripremljenim u našoj školskoj kuhinji.
Možete li opisati jedan “običan dan” učenika u vašoj školi?
Dan u našoj školi započinje zajedničkim Jutarnjim krugom u kojem se kroz razgovor povezujemo i pripremamo za učenje, nakon čega učenici odlaze u svoje učionice s razrednim učiteljima gdje ih čeka nastava prožeta projektima i istraživanjem. Uz četiri svježe pripremljena obroka, dan se nastavlja u produženom boravku - to je vrijeme rezervirano za učenje i pisanje zadaća uz podršku učitelja, ali i za zasluženi odmor, igru, čitanje, kreativno stvaranje te šetnje i otkrivanje grada, čime osiguravamo da svako dijete kući odlazi sretno, sito i zadovoljno.
Koje promjene roditelji najčešće primijete kod djece nakon dolaska u vašu školu?
Najčešće nam kažu: "Moje dijete se ponovno veseli odlasku u školu." To je najveći kompliment koji možemo dobiti.
Postoji li još uvijek skepsa prema privatnim školama u Hrvatskoj i kako se nosite s tim?
Sigurna sam da skepsa još uvijek postoji, no ona je svakim danom sve manja i nestaje onog trenutka kada roditelji vide konkretne rezultate - zadovoljno, mirno i samopouzdano dijete koje voli svoju školu. Privatna škola nije „kupovanje ocjena“, već svjesno ulaganje u vrhunski standard i uvjete koje javni sustav, unatoč velikom trudu pojedinaca, često ne može pružiti. Naš odgovor na tu skepsu je potpuna iskrenost i rad u malim grupama, gdje se djetetu ne poklanja ocjena, već mu se poklanja vrijeme, pažnja i mentorska podrška kako bi do željene ocjene došlo vlastitim trudom i s razumijevanjem.
Kako odgovarate roditeljima koji se dvoume između privatne i javne škole?
Pozivamo ih da nas posjete u Gundulićevoj 35! Najbolji način za razbijanje predrasuda je vidjeti našu školu. Važno je znati da naša vrata nisu otvorena samo u rujnu - kod nas su upisi u tijeku tijekom cijele godine, jer razumijemo da potreba za sretnijim školovanjem ne bira datum.
Što biste poručili roditeljima koji trenutačno biraju školu za svoje dijete?
Roditeljima bih poručila da pri odabiru škole ne biraju samo zgradu ili program, već zajednicu u kojoj će njihovo dijete biti uistinu viđeno, saslušano i uvaženo. Vi najbolje poznajete svoje dijete - zato vjerujte sebi i svojoj procjeni, pratite svoj osjećaj i potražite okruženje koje će mu, baš kao i mi u Gundulićevoj, čuvati djetinjstvo dok mu istovremeno gradi krila za budućnost. Naša vrata su vam uvijek otvorena! Ako roditelj primijeti da mu je dijete u trenutačnom okruženju nesretno ili je u pitanju neki drugi problem, ne mora čekati novu školsku godinu. Mi smo tu da djetetu pružimo novi početak onog trenutka kada mu je on potreban.
Ako biste morali izdvojiti jednu stvar koju želite da svako dijete ponese iz vaše škole – što bi to bilo?
Ako bih morala izdvojiti samo jednu stvar, to je onaj duboki, unutarnji osjećaj da može sve što poželi - jer smo mu u našoj školi dali i krila i korijenje da to uistinu i ostvari.
Otvori KEKS Pay
