postovani zagrebcani i okolica zagreba! posjetite ako mozete udomite jednu dusicu necete se zaliti. oni su toliko skromni ali bezgranicno zahvalni. puno srece dobrim ljudima i njihovim buducim pesekima.

kad bi ljudi znali kako je sreća besplatna i dostupna, svi bi udomili psića. ja sam igrom slučaja udomila psića i postala sretna. najprije sam mislila da je psić imao sreće jer je na nas naletio, a kasnije sam shvatila da je nama dragi Bog poslao sreću u vidu tog psića da nas usreći. to je bilo prije pet godina, a danas je to ravnopravan član obitelji, koji ima svoju osobnost, svi ga jako volimo i otimamo se za njega. nema veće sreće nego kad dođeš kući prepun briga s posla, a on te veselo dočeka na kućnom pragu, pa istog trena sve brige zaboraviš. kad si tužan i nešto te muče brige, on ti ne da da misliš o tome, već se mazi, promrljaš mu ruke kroz dlaku i preplavi te mir i blagostanje. to je najbolja zdravstvena terapija koja postoji. kroz čovjeka cijelo vrijeme prolazi osjćaj blagostanja. nevjerojatno nešto!

Da, ako želiš biti sretan u ova teška vremena udomi psa. Mala briga za veliku radost. Nikad više nećeš moći živjeti bez njega. Moraš probati da bi znao. I ja imam jednog malog iz azila u Zagrebu, ovdje na moru. Toliko je pametan da znam u šali reći "završio fax u Zagrebu" , privržen, čuvar doma, ljubitelj djece i odraslih . Uglavnom , svi koji dođu kod nas ,moj pas ih osvoji na prvu. On je dio naše obitelji, i već petu godinu. bogatiji smo i sretniji . jer imamo psa.