U samoj ideji koncerta dua Novosel & Hojsak i Vlatka Stefanovskog bilo je podosta pitanja i ponešto straha - koliko će uopće biti interesa za glazbu koja je kombinacija etno obrada, modernog jazza i rocka, a sve to uz naizgled nemoguću kombinaciju tambure/brača, kontrabasa i Vlatkove čudesne gitare. Tim prije što se sve događa u gimnazijskoj sportskoj dvorani koja ima samo jednu tribina za sedamsto posjetitelja, a usto, plaćaju se ulaznice, pa makar i po simboličnoj cijeni.
Dan prije koncerta prvi strah je zamijenio drugi – doći će previše ljudi, i što ćemo onda? A strah je bio nepotreban. Bilo je sjajno. Iskreno. S mjerom. Nikome nije smetala ni neuvjetna dvorana, ni oskudna i gotovo nefunkcionalna scenska rasvjeta. Iskrena i dobro raspoložena publika je svojim toplim i dugim najavnim pljeskom poručila glazbenim virtuozima da je važna samo dobra volja svih prisutnih i želja da se predaju dobroj glazbi. A toga nije nedostajalo.
I još jedan paradoks - domaći dvojac Filip Novosel (tambura /brač), profesor je u sesvetskoj glazbenoj školi Zlatka Grgoševića i Tihomir Hojsak (kontrabas), glazbena škola u Borovju, su, iako Sesvećanima relativno nepoznati, zapravo glazbenici čija imena više znače na svjetskoj glazbenoj sceni nego u Hrvatskoj. Filip Novosel, je svoju tamburu doveo u svjetske ultimativne jazz koncertne dvorane, a Tihomir Hojsak je sa ocem Vlatkom i sinom mu Janom Stefanovskim (bubnjar) već snimao album u istom londonskom studiju, legendarnom Abbey Road Studios, u kojem su, u ona vremena, snimali Beatlesi, Pink Floyd,Queen... Usto, Novosel i Hojsak su već obavili velike turneje po Americi i Kini, svirajući s najvećim svjetskim jazz gojencima. U gimnazijskoj dvorani im se priključila i mlada sesvetska glazbena nada Jan Hermeščec sa svojim saksofonom. Tako se mladom Hermeščecu nenadano, ali talentom zasluženo, ukazala neočekivana prilika da svira sa glazbenim virtuozima koji su već zaorali svoje Marijanske brazde po uzburkanim svjetskim jazz oceanima.
Mladim domaćim lavovima se na sceni vrlo brzo pridružio osobno kralj lavova Mufasa, Vlatko Stefanovski, kralj Ponosne zemlje. I onda se sa scene u izobilju razlila zvonka radost. Uglavnom, nitko nije ostao netaknut. Redom su potekli Divji cvit (za kojeg su zaradili Porina),Kalajdžijsko oro, Gipsy song, Jovano, Jovanke, Uči me majko, karaj me... Pa bis. I drugi... Zapaženo je tek, da je kralj Mufasa tijekom koncerta zadržao kraljevsku mističnu gordost i, osim gitarom i pantomimom, nije drukčije komunicirao s razdraganom publikom.
Centar za kulturu, Glazbena škola Zlatka Grgoševića i Gimnazija Sesvete su zajedničkim snagama organizirali ovu raskošnu glazbenu providencu. Sesvete polako (prepolako) postaju svjesne svoje vlastite snage. Sesvete imaju ljude za sve, pa i za ovu neočekivanu glazbenu bajku. Sesvete ipak nisu posve opustošene zadimljenim mehanama i cajkaškim narikačama, kako se to defetistički znade misliti. Uglavnom, Sesvećani su spremni za nova glazbena iznenađenja i nove zvonke radosti.
Otvori KEKS Pay
