Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Zagreb ZG Vijesti

Odvajanje otpada? Evo kako to rade u Beču, Madridu, Rimu i New Yorku

Odvojeno prikupljanje otpada u Zagrebu stupa na snagu početkom srpnja. Provjerili smo iskustva u razvrstavanju otpada u drugim zemljama
11. lipnja 2014. u 14:08 15 komentara 7382 prikaza
odvajanje otpada
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Još točno 20 dana moći ćemo se s otpadom ponašati neodgovorno, bacati papir, staklo i plastiku gdje god nas je volja, na istu hrpu gnječiti ostatke hrane, komade metala i kartona, ne mareći za činjenicu da je takvo ponašanje – štetno.

Od 1. srpnja pak “svaka stvar trebala bi biti stavljena na pravo mjesto”, počinje se provoditi odluka o odvojenom prikupljanju otpada kojoj je cilj da svi u Zagrebu, bilo da žive u obiteljskim kućama ili stambenim zgradama, svoj otpad odvoje razvrstavajući određene vrste u za to predviđene spremnike ili kante.

Projekt je to Zagrebačkog holdinga, Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom i Grada Zagreba sa željom da se razvrstavanjem otpada smanji količina na odlagalištima. Praksa je uspjela u EU i svijetu, pa zašto ne bi i u nas?

>>Najčešći upiti građana u vezi odvojenog prikupljanja otpada što nas očekuje od 1. srpnja

>>Pogledajte spot u kojem Bandić kuha i apelira na odvajanje otpada

Beč

 Po gospodarenju otpadom Austrija je zajedno s Nizozemskom na krovu Europe, i kao takva uzor mnogim europskim i svjetskim državama.

Njenu izuzetno visoku razinu razvoja dokazuje i podatak da se u Austriji odlaže manje od jedan posto neobrađenog komunalnog otpada, a u Hrvatskoj i do frapantnih 85 posto. Hrvati se po istraživanjima o osviještenosti u zaštiti okoliša nalaze na sredini ljestvice europskih zemalja.

Foto: meinbezirk.at

Ekološki visoko osviješteni Austrijanci već niz godina vrlo disciplinirano razvrstavaju otpad. Za svaku kategoriju otpada dobili su točne upute postupanja i njih se striktno pridržavaju. Tu i tamo sklad im kvare doseljenici iz zemalja gdje su sustavi sakupljanja, uklanjanja i recikliranja otpada još u povojima ili na niskoj razini razvoja, no i oni se brzo prilagode nakon što ih se upozori da će ih skupo stajati ne prilagode li se austrijskom načinu življenja.

Zbog čega se Austrijanci odgovornije ponašaju prema okolišu i mnogo su uspješniji u gospodarenju otpadom od ostatka Europe? Razloge prije svega treba tražiti u austrijskom sustavnom odgojno obrazovnom procesu i stalnom „bombardiranju“ javnosti najnovijim informacijama o održivom razvitku i dosad postignutim rezultatima, putem publikacija, radio i TV spotova, internetskih stranica i drugih promotivnih odnosno motivacijskih načina, što kod stanovništva, kako je pokazala praksa, dodatno podiže svijest da to što rada, rade za svoje osobno dobro i zdravi okoliš u kojem žive.

Jedan od slikovitih primjera da pravilno gospodarenje otpadom u Austriji započinje već u vrtiću i Osnovnoj školi je i primjer hrvatske obitelji Miroslava Piplice (48), predsjednika Austrijsko-hrvatske zajednice za kulturu i šport u Beču, inače višestrukog svjetskog prvaka u kick-boxingu, koji sa suprugom Irenom (35) i dvoje djece, sinom Zoranom (12) i kćeri Ninom (8) živi u stambenoj zgradi u 10. bečkom okrugu Favoriten.


-Edukacija od malih nogu, je najsigurniji put do uspjeha. Naša su djeca već u bečkom vrtiću učili kako izbjegavati stvaranje otpada, kako ga pravilno sortirati i ukloniti iz kuće bacajući ga u odvojene kante, kutije i spremnike. Stoga je to za njih normalna stvar i moj sin često prije nego ide u školu uzme plastične boce ili papir i odnosi ih u za to predviđene spremnike u, ili izvan zgrade, rekla nam je Irena Piplica, odgojiteljica u Dječjem vrtiću „Vjeverica“ u Hrvatsko-gradišćanskom centru u Beču.

-Djeci nije baš lako objasniti zašto je potrebno da pravilno sortiraju i zbrinjavaju otpad, pa austrijske nadležne službe putem ciljanih pilot projekata omogućavaju stjecanje potrebnog znanja na tu temu, a jedan od njih je da djeca barem jednom godišnje u vrtićima ili školama sami prikupljaju otpad, sortiraju ga i odvoze, a za tu prigodu dobiju i posebne rukavice i odjeću, na što su jako ponosni i osjećaju se važnima, dodala je Irena, koja se je i sama, kako nam je ispričala, prije 13 godina kada je došla iz Imotskog u Beč, morala naučiti na nova pravila ponašanja, vezana uz zbrinjavanje otpada.

-Na kontejnerima i kantama točno piše i naslikano je što se smije, a što ne u njih bacati, tako da ne možeš pogriješiti, no u našem domaćinstvu morala sam se organizirati za odvojeno sakupljanje otpada, istakla je napomenuvši kako joj odvajanje i bacanje smeća ne oduzima mnogo vremena, i da vrećice ili kutije s otpadom uglavnom odnosi u kontejnere pri odlasku na posao.

Na upit je li se suprug Miroslav i djeca jednako odgovorno ponašaju prema sortiranju otpada, Irena je odgovorila „naravno“, uz opasku kako su djeca već trenirana od malih nogu, a suprug, koji brine o njihovom bečkom kafiću „Škorpion“ sve prepušta njoj tvrdeći „kako ona to zna najbolje“.

Irena je također rekla da ako netko slučajno ubaci otpad u krivi kontejner, što je rijetko, odmah na stubištu stoji upozorenje da ukoliko stanari ne budu sortirali otpad, moraju računati sa znatno višim računom komunalnih službi za odvoz smeća“, napomenuvši kako im na raspolaganju stoje kontejneri za stari papir i karton, bijelo i šareno staklo, plastiku, metalni otpad i konzerve, bio-otpad te ostali otpad. Za tetrapak od mlijeka i sokova postavljene su posebne kutije, a otpadne baterije vraćaju se u prodavaonice, gdje su postavljene kutije za tu svrhu. Tekstil i obuću stanari uglavnom odnose u kontejnere Caritasa. Lijekovi čiji je rok trajanja istekao odnose se u ljekarne.

Električni i elektronički otpad, akumulatori, otpadna ulja, gume i namještaj i drugi glomazni otpad ostavlja se uglavnom besplatno na posebnim deponijima, kojih u Beču ima više od 2.500.

Grad Beč posebno je uspješan primjer gospodarenja otpadom, po čemu je u austrijskom i europskom vrhu. Nadležni Magistrat 48 neprekidno radi na tome da dalje razvija svoje sustave za sakupljanje, uklanjanje i recikliranje otpada, pod geslom „što više ljudi koristi gradsku ponudu, to bolje funkcionira zaštita okoliša“.

Godišnje se u Beču prikupi oko 27 tisuća tona stakla, 15 tisuća tona starog papira i 5 tisuća tona plastičnih boca. Reciklažom plastičnih boca godišnje se uštedi pri proizvodnji novih boca gotovo 10 tisuća tona nafte, a kod reciklaže stakla preko 250 tisuća tona primarnih sirovina, kao što su kvarcni pijesak, vapnenac i soda, potrebnih za proizvodnju stakla. Kad je riječ o starom metalu, s ukupnom godišnjom prikupljenom količinom u Beču, moglo bi se proizvesti 1,6 milijuna novih bicikala.

Gospodarenje otpadom u Austriji ima dugu tradiciju od 1989. godine kada se krenulo s odvojenim sakupljanjem iskoristivih dijelova otpada. Od 2004. godine zakonom je zabranjeno odlaganje neobrađenog otpada na deponije i od tada se pojačava izgradnja mehaničko-bioloških postrojenja za obradu otpada te spalionica i ostalih sustava, kao na primjer postrojenja za obradu biološkog otpada i proizvodnju bioplina.

Gospodarenje otpadom u Austriji i Beču u žiži je zanimanja mnogih europskih država i gradova, među kojima i Hrvatske i Zagreba koji nastoje austrijska i bečka iskustva iskoristi na najbolji mogući način. (Snježana Herek)

Madrid

U dugačkoj ulici Alcalá, u centru Madrida, portir Clemente iznosi tri plastična kontejnera za smeće. U pet sati popodne stavlja ih ispred ulaza zgrade, a kada se spusti noć kamioni ih odvoze. Iako bi se u njima trebali nalaziti razvrstani različiti otpaci, upotrebljivi za izradu novih proizvoda, Clemente odmahuje rukom.

-Stanovnici su ovdje lijeni ili ih nije briga. Iako su postavljene kante za razvrstavanje smeća, rijetki se toga pridržavaju“, kaže.

Foto: madrid.es

Između prizemlja i prvog kata već 14 godina se nalaze dvije male prostorije, zapravo dva mala balkona. S lijeve strane postavljena je žuta kanta za plastiku, limenke i tetrapak. Do nje se nalazi narančasta za papir i karton. U prostoriji s desne strane postavljena je također narančasta kanta, ali s vidljivom oznakom – organski otpad. Iz nje, međutim, viri plastična boca za vodu, plastična kutija od kolača, a netko tko vježba u teretani ondje je ostavio staklenu teglu za vitaminske preparate.

Mlađa stanovnica, koja se odbila predstaviti, bez razmišljanja sve baca u istu kantu. „Kada bi u stanu postojale različite vrećice, vjerojatno bih odvajala smeće. No živim u maloj garsonijeri pa sve stavljam u jednu vreću koju bacam ovdje u kantu“, kaže.

Portir Clemente zatim iznosi tu kantu bez gledanja što je unutra. „Iako su predviđene novčane kazne policija na ulici ne provjerava sadržaj. Eventualno kada bi zatekli nekoga da baca smeće u krivu kantu možda bi naplatili kaznu...no ni to nije izgledno“, napominje.

U Španjolskoj se reciklira 27 posto kućnog otpada, podatak je europskog statističkog ureda Eurostat za 2012. godinu. Prosjek Europske unije je 42 posto.

Na jugu Madrida, u četvrti radnika i imigranata Vallecas, kada zapuše vjetar lete odbačeni papiri. Za razliku od centra grada, u tamošnjim zgradama od crvene opeke ne postoje prostorije za smeće, već se kante nalaze na ulici. Irac Diarmuid, koji ondje živi pet godina, odvaja papir i ostatke hrane pa ih u žutim vrećama za smeće iznosi u 25 metara udaljene kante na raskrižju dviju ulica.

-Ovdje baš nema discipline u razvrstavanju. Pa ipak, čini mi se da se većina ljudi trudi, kaže. Različite kante za otpad postavljene su u Madridu prije 14 godina.

Nezaposlena politologinja Ainhoa Delgado Martínez od tada se pridržava pravila. - Da, naravno da odvajamo smeće. To uglavnom obavlja moj otac, on je u kući zadužen za to“.

Stanovnik Španjolske, u prosjeku, godišnje proizvede 464 kile smeća dok je prije deset godina proizvodio 600 kila. Gospodarska kriza, rastuća nezaposlenost i zbog toga manja potrošnja smanjili su količinu otpada u domaćinstvima.

-Kupujem samo osnovno, što se uostalom vidi u vreći za smeće, kaže stanovnica ulice Alcalá. U odnosu na početak krize 2008. građanima danas ostaje 87 kila smeća manje. Oko 200 kila manje od Danaca, najvećih proizvođača smeća u Europi.

No većina, odnosno 67 posto smeća proizvedenog u Španjolskoj završava na odlagalištima.
-I smetlari su krivi. Nekoliko puta sam vidjela da u kamion ubacuju otpad iz kanti ne pazeći na sadržaj, kaže Diana, 37-godišnja majka dviju djevojčica iz sela udaljenog dvadeset kilometara od Madrida. Ona u kući ima različite vrećice te djecu uči razvrstavanju.

-Vrijednosti se uče od malena. Kućni odgoj je najvažniji, kaže. U posljednjih trinaest godina u EU je postotak smeća koje se prerađuje u nove proizvode porastao s 27 na 42 posto.

Na to utječe rast cijena smeća upotrebljivog u proizvodnji. Lani je tona odbačenog papira vrijedila 132 eura, a prije deset godina 101 euro. Tona plastike istovremeno je poskupila za 121 euro.

-Moramo reći biznisu da se na smeću može zaraditi. Kada kompanije prepoznaju interes povećat će se recikliranje“, ističe u Bruxellesu Janez Potočnik, europski povjerenik za okoliš.
Politologinja Ainhoa, antikapitalistički nastrojena, kaže: -Jedini interes mora biti očuvanje okoliša. Bez pomoći biznisa mora se probuditi svijest građana.

Za to vrijeme portir Clemente iznosi nove kante ispred ulaza u ulici Alcalá. Iz njih ponovno vire zabranjeni sadržaji.
-To je spor proces no čini mi se da se stvari ipak popravljaju, kaže, godinama promatrajući ponašanje stanovnika u zgradi s pet katova. (Miho Dobrašin)

New York

Svako domaćinstvo u New Yorku, odnosno 8,4 milijuna stanovnika trebali bi do 2015 ili najkasnije 2016. godine sudjelovati u razvrstavanju otpada.

Takav je plan završavajući gradonačelnički mandat krajem prošle godine ostavio Michael Bloomberg. New York je najveći američki grad u kojem na četvornom kilometru živi 26 tisuća ljudi  ali je i najuspješniji u recikliranju otpada. Zahtjevan posao educiranja građana, uvođenja posebnih kanti za staklo, papir i plastiku ozbiljno je počeo 2007. godine a predviđeno je da će do 2030. godine čak 75 posto gradskog otpada biti procesuirano te smanjen pritisak na odlagališta i sačuvan okoliš.

Foto: Jadranka Jureško Kero

Grad se nada da će oko 3,2 milijuna tona otpada koji Njujorčani šalju na odlagališta svake godine, po cijeni od 300 milijuna dolara, može biti preusmjeren u stvaranje komposta. Rezultati pilot projekata u Brooklynu su optimistični  i planira se da će  se od otpada proizvesti dovoljno energije za zagrijavanje čak 5.200 domova u tom dijelu New Yorka.

Agencija za zaštitu okoliša i ekoloških skupina tvrdi da su Amerikanci 2012 godine bacili najmanje 36 milijuna tona hrane u otpad vrijedne 165 milijardi dolara. Čak 15 posto od onoga što se baca svake bi godine moglo nahraniti 25 milijuna ljudi.

Na Manhattanu gdje se uglavnom živi u neboderima i višekatnicama sortiranje smeća je organizirano u posebnim spremištima na svakom katu koji su opet povezani s podrumom u koji se kroz poseban prozorčić u vrećicama baca ostatak hrane dok se papir, novine, plastične i staklene boce odlažu u kante samo za tu namjenu.

Od stanara se traži da plastične boce zgnječe kako bi zauzimale manje prostora, novine i kartonske kutije poslože na jednu hrpu a veči otpad odnese u podrum. Stanare se redovito podsjeća da se trebaju pridržavati sortiranja smeća a za one zaboravne na zidove spremišta se postavljaju napisi s uputstvima u koju kantu treba staviti boce ili novine.

Svijest o razvrstavanju smeća i pridržavanju higijenskih uvjeta kod bacanja otpada sve dominantnija je u američkom društvu i  oni koji se ne ponašaju u skladu s tim normama mogu dobiti novčane kazne od uprave zgrade ali, što je još gore, budu prozvani od sustanara za neprimjereno ponašanje  i nemaju dobre preporuke kod kupovanja ili iznajmljivanja novih stanova.  Djecu se odgovornom postupanju sa otpadom uči od vrtićke dobi i tako potiće na očuvanje okoliša. (Jadranka Jureško Kero)

Rim

U Rimu se godišnje proizvede 1,8 milijuna tona otpada godišnje, od kojih se samo 31,1% odnosno 545 tisuća tona razvrstava. Svaki stanovnik Rima dnevno „proizvede“ 1,6 kg otpada dnevno, ali samo trećina njih ga može razvrstati i baciti u kante namjenjene za pojedinu vrstu. Inače u Italiji se godišnje proizvede 32,5 milijuna tona otpada.

Foto: Reuters

Postoji velika razlika od grada do grada po količini smeća koje se može razvrstati. Ima onih, dakako malih, gdje se može svo smeće razvrstati, a u Rimu bi se htjelo postotak razvrstavanja dovesti do gotovo 40 posto do konca 2014. godine, kako sljedeće godine prešlo 50%. Daniele Fortini, direktor gradskog poduzeća za prikupljanje otpada (AMA) u kojem radi 8.000 osoba, kaže kako bi Rim dostigne li taj postotak bio prvi među velikim europskim gradovima po diferenciranom prikupljanju otpada, jer se u Berlinu na takav način prikuplja 38%.

Rimljani i turisti, međutim, svakodnevno govore o prljavom gradu. Nema dana kada na gradskim rubrikama medija nema kritike na odvoz smeća. Evo i kako je sastavljeno, odnosno 35% smeća su organske tvari, zapravo ostaci iz kuhinja, zatim 30% je papir i karton, 15% je plastika i 8% je staklo.

Čak 60% dolazi iz stanova, a 40% iz restorana, hotela, vojarni, turista itd. Tvrtka AMA dobiva godišnje 718 milijuna eura od naplate svojih usloga. Obitelji plaćaju 45% toga iznosa, a 55% plaćaju trgovine, hoteli itd. Ako se uzme prosjek, onda svaki stanovnik Rima godišnje plati oko 90 eura za smeće, odnosno obitelj od četiri osobe plati 360 eura godišnje, što nije malo a to tim više što nitko neće pohvaliti tvrtku AMA, dapače.

Dakle, gotovo 600 tisuća tona smeća prikuplja se nakon što je ono razvrstano u posebne kante. Od toga oko 150.000 tona je otpad od hrane koji se pretvara u kompost koji služi kao gnojivo. Samo 20% toga otpada se pretvara u pogonima u regiji Lazio u kojoj je Rim, a ostalo se šalje na preradu na sjever Italije, što poskupljuje proces. Tona otpada koji se šalje na sjever košta 120 eura u odnosnu na 40 eura koliko košta njegova prerada u okolici Rima.

Slanje kamiona na sjever s rimskim otpadom dodatno zagađuje, jer oni moraju proći oko tisuću kilometara i sa svojim ispušnim plinovima zagađuju zrak.

Koliko vremena građani utroše za razvrstavanje otpada? Gotovo ništa više nego prije, jer to je li se neka staklena boca baci u zajedničku kantu ili zelenu, ili papir u bijelu, ne mijenja na vremenu. Rimljani su u dijelovima grada u kojima se razvrstava otpad to prihvatili vrlo dobro.

No, žale se na čistoću ulica, na nedovoljno često pražnjenje uličnih kanti za otpad koje postaku krcate itd. No, svijest da je bolje, jeftinije, čišće, zdravije razvrstavati otpad, je u većini građana. Ipak, ako do slijedećih izbora za gradonačelnika neće biti poboljšano stanje sa smećem, sadašnji gradonačelnik Ignacio Marino, izabran prije godine dana, neće biti potvrđen. (Silvije Tomašević)

Drugačije izdanje
Aleksandar Stanković 'Nedjeljom u 2' vodio je iz svog doma: U zadnji tren sam saznao da imam koronu
Dacia Duster
Pošumljavanje Dalmacije
Sađenje borova, off road vožnja i iskustvo kakvo se događa jednom u životu
  • aabbcc:

    To je koristan rad i pitam se dokle ce mo to da radimo pesplatno a drugi da se bogate na nasem radu razdvajanja otpada... Zato gradjani su u pravu kada traze da se veci dio dobiti srazmjerno trosi na uredjenje ... prikaži još! okolisa a jos i placanje odvoza je jos samo u zaostalim drzavama !!!!

  • Iskra1347:

    Ja već nekoliko desetljeća ludim na nonšalantnost naših ljudi (od smetlara do građana koji ostavljaju otpad u kontejnerima) na razdvajanje otpada. To je brat-bratu 3 min ekstra posla, a moja obitelj cijeli moj život odvaja papir, staklo od ostalog smeća ... prikaži još! (prije nije bilo kontejnera za plastiku, a mi nismo imali auto pa nismo imali mogućnosti ići do reciklažnog dvorišta). Kad dođem do kontejnera za plastiku (koji stoji PORED "običnog" kontejnera) i u oba kontejnera vidim ISTO smeće?!?! - teško je uzeti 2 vrećice sa sobom, jasno mi je. :rolleyes: Ili kad vidim smetlarski kontejner koji to mrtvo-hladno u isti kamion ubaci (mislim i "zeleni" i "crni" kontejner). Ili, kad već nažalost ima siromaha koji skupljaju pl.boce, zar je toliko teško staviti ih posebno sa strane da se isti ne moraju skroz "zasmrditi" da bi iskopali par boca? Sve je to jako teško, znam. NedajBože da netko za nešto mora prstom mrdnuti ako za to nije a) umoljen posebnim dopisima, b) plaćen. Svi samo za danas žive - mislite malo i na sutra. Naša Zemlja (kao planet) je i tako već pomalo u raspadnom stanju, pa probajte bar malim angažmanom doprinjeti očuvanju iste.

  • liliZG:

    dakle mi smo zakasnili, treba krenuti od vrtića... u zagrebu a i ostalim hrv gradovima problem je što ćemo mi odvajati a onda će to smeće završiti na istom deponiju na hrpi jer nema pogona za preradu.