Vrijeme ondje kao da je stalo. Osim pokojeg automobila koji prolazi uskom cesticom prema ostatku naselja Medsave, na vidiku nema nikoga, a sve što se čuje kada dođete na “pristanište” skele Medsave, oko pet kilometara od Samobora, žuborenje je vode i glazba iz radija koju Ivan Vrančić, naš sugovornik i domaćin, sluša dok prevozi putnike sa samoborske obale Save na zaprešićku te natrag. Cijela vožnja traje oko dvije minute, no vrijeme putovanja između dva grada ovako se skraćuje za čak 17 kilometara.
Euro po osobi i 3 po autu
– Prva vožnja bila je 1945. godine, koristili su je uglavnom poljoprivrednici pa smo prvo vrijeme prevozili konje, krave, kola, traktore. Sad se voze uglavnom susjedi koji idu na posao i žele si skratiti put te turisti, kojima je to atrakcija. Za kormilom je sve vrijeme i ista obitelj. Prvi je bio moj deda Franjo, pa tata Stjepan, a sad posao obavljamo ja i sin Daniel. Unučica Lukrecia katkad nam pravi društvo. Svi smo odrasli uz rijeku i na skeli, radimo na njoj otkad znamo za sebe. Vozimo svaki dan od šest ujutro do osam navečer, zatvoreni smo jedino kad je visok vodostaj rijeke. A Sava se ovdje zna itekako podići, za lijepih dana vodostaj je oko dva metra, no zna biti i preko šest metara – kaže Vrančić, koji put od stotinjak metara između dvije obale Save prijeđe jednako toliko puta na dan.
Tehnologija upravljanja skelom ostala je, pak, nepromijenjena od prvog dana, a jedino što se tijekom desetljeća promijenilo je plovilo. Za rad koristi snagu vode i jednostavan mehanizam za kretanje. – Drveno kormilo nakošeno je na nekih trideset stupnjeva, a skela je vezana na čelično uže iznad nas kako ne bismo jednostavno otplovili niz Savu. Voda nas tako sama nosi na drugu stranu rijeke – ističe. A da bi dobio dozvolu za obavljanje posla skelara, zanimanja koje je postalo zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro, morao se posebno obrazovati. – Moja je generacija išla u Slavonski Brod ili Sisak. Bilo nas je nekoć više koji smo se bavili tim poslom, ali sad nas je ostalo samo nekoliko oko Zagrebu te njih još šačica u drugim gradovima – kaže. Ne radi ipak kao skelar na puno radno vrijeme, dodaje, kao ni njegov sin, jer posao nije dovoljno isplativ da se od njega živi.
Nosivost skele je 12 tona, odnosno šest automobila i 50 putnika, a cijena vožnje je euro po osobi, odnosno tri ako je riječ o autu. Poznata je svima koji žive u njenoj blizini, a Grad Samobor na društvenim je mrežama promiče i kao turističku atrakciju. Lokalci je, pak, vole jer put do posla mogu provesti bez stresa i probijanja kroz prometne gužve. – Super je ovo stvar, koliko si skratim put, to je nevjerojatno. Umjesto 40, iz centra Samobora do centra Zaprešića stignem za 13 minuta – kaže nam Goran Sirovica, Samoborac koji se tog dana “prepeljao” kako bi obavio poslove u Zaprešiću. Najviše je posla subotom, kad se u Samoboru održava sajam, radnim danima u ranim jutarnjim satima te tijekom godišnjeg hodočašća iz Samobora u Mariju Bistricu. – Poseban je to događaj, kad stotine ljudi prevozimo preko Save – ističe naš sugovornik.
Skela je i zgodna alternativa u slučaju velikih prometnih gužvi na obilaznici ili radova na mostovima i nadvožnjacima preko Save, dodaje skelar Vrančić. – Baš su prije nekih mjesec i pol radili na jednom mostu, ljudi su pred skelom čekali u koloni od kilometar i pol – prisjeća se. A osim susjeda, plovilu se dive i turisti. – Znali smo vidjeti ljude iz Kine, čude se kao da je to najneobičnija stvar na svijetu. Ne mogu reći da smo baš jako popularna turistička atrakcija, ali sigurno smo zanimljivi posjetiteljima Zagreba, Samobora i Zaprešića – napominje Vrančić.
Gradnja mosta kraj skele?
Koliko će, pak, skela nastaviti prometovati, ovisi o planovima za to područje. Još od šezdesetih godina prošlog stoljeća spominje se gradnja mosta koji bi, među ostalim, rasteretio zapadni izlaz iz metropole, kao i dio obilaznice. Provedena je studija utjecaja na okoliš, a do kraja 2025. ishođena bi trebala biti građevinska dozvola, dok se istovremeno radi na rješavanju imovinskopravnih odnosa, kazao je krajem prošle godine novinarima Tomislav Landeka, ravnatelj Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 100 milijuna eura, od čega bi većina trebala doći iz europskih fondova. Realizacija projekta olakšala bi život stanovnicima Samobora, Zaprešića i Svete Nedelje, no bio bi to kraj za skelu Medsave. – Pitanje je ipak kad bi to trebalo biti. Prije svakih izbora “izvlače” taj most iz rukava, pa je tako bilo i sad – optimističan je Ivan Vrančić.
Otvori KEKS Pay
Neka skele ako su zadovoljni. Živi i zdravi bili.