Da nema znaka uz cestu na kojem piše vulkanizer, mnogi ne bi znali da se u Ilici, točno preko puta Trga dr. Franje Tuđmana, nalazi obrt u kojem obitelj Kufner posluje već gotovo 80 godina. S glavne prometnice radionica se ne vidi, a da bi se do nje došlo valja proći uskim, jedva zamjetnim prolazom između kućnih brojeva 168 i 170. Unutra se pak skriva prostrano dvorište s dvije dizalice za automobile te malenom radionicom punom raznog alata.
Postali kvartovski "checkpoint"
– Na istom smo mjestu od 1. srpnja 1947. godine, kad su moj punac Mirko Braja i poslovni partner Andrija Polak otvorili obrt. Bila je to isprva gumarska radionica, pretežito su se radile cipele, đonovi i svi proizvodi od gume koju je zamijenila današnja plastika. Dakle, dihtunzi za pipe, gumice, konektori za uličnu rasvjetu. Tada je u cijelom gradu bilo 20 automobila – govori nam Zlatko Kufner, danas umirovljenik koji je ključeve radionice prije devet godina predao sinu Tomislavu. Zatekli smo ga kako sjedi na stepenicama ispred nje i budnim okom nadgleda dvorište dok Tomislav i drugi sin Hrvoje lete po radionici pripremajući gume za idućeg klijenta.
– Dolaskom više automobila u Zagreb promijenili smo zanat i postali druga vulkanizerska radionica u gradu. Ja sam ovdje počeo raditi kao budući zet, početkom sedamdesetih, a 1980. sam preuzeo posao. Onda su se pridružila moja djeca, a 2016. sam otišao u mirovinu. No, kao što vidite, još sam ovdje – nastavlja najstariji Kufner. Treći sin, Ivan, tog je dana svratio u posjet, a među gumama igrao se i najmlađi član obitelji, njegov sin Filip.
– Nas tri brata počeli smo dolaziti kao klinci, u srednjoj školi. Isprva je to bilo na nekoliko sati subotom. Nismo tada radili s gumama, ali smo znali oprati stakla na autima. S vremenom smo dolazili po tri, četiri sata dnevno i od tate izučavali zanat. U odnosu s ocem i uz rad zavoljeli smo ga i danas imamo uspješan obiteljski posao – kaže nam Tomislav Kufner.
No, prisjeća se Zlatko, nije uvijek bilo tako, a osamdesete i devedesete bile su posebno izazovne. – Bilo je to početkom 1980. godine, kad su se obavljali veliki radovi u Ilici. Cijela je ulica bila raskopana, mijenjale su se sve instalacije i morali smo zatvoriti na gotovo godinu dana. Obrt je tada skoro propao, nakon radova rijetko je tko dolazio i sljedećih deset godina bilo nam je jako teško. Krajem osamdesetih nekako smo se digli na noge, 1990. smo uredili i dućan s gumama, a onda nam se dogodio rat. Sve je stalo, nisi mogao normalno poslovati, a Grad nam je nemilosrdno slao uplatnice za najam. Dugo su se vukli ti financijski repovi – govori.
Situacija se, srećom, stabilizirala, a klijentela se počela širiti. Za radionicu obitelji Kufner danas znaju svi na zapadu metropole, a među mušterijama su im i manje lokalne tvrtke, ali i vlasnici vozila raznih veleposlanstava. Osim što prodaju i mijenjaju autogume, rade i balansiranje te razne popravke.
– Među prvima u gradu uveli smo i hotel za gume. Ljudi koji nemaju mjesta u garažama, primjerice, kod nas mogu ostaviti svoj rezervni set guma, platiti polugodišnje čuvanje i jednostavno doći kad je vrijeme za sljedeću ugradnju. Imamo tako obitelj iz Austrije koja kod nas čuva gume, a na zamjenu nam dolaze kad putuju u Hrvatsku na more – kaže Tomislav.
Prodaju i ugrađuju gume svih vrsta i modela, a cijene se kreću od 70 pa sve do više od 500 eura po primjerku. Kakve će gume ugraditi uvelike ovisi o automobilu, a braća su nam pokazala i najskuplji set koji su prodali u posljednjih nekoliko godina.
– Upravo ćemo ih sad ugraditi. Promjer je 22 cola, svaka stoji 510 eura. Rekorder u povijesti obrta bio je za američki Chrysler C300. Govorimo o gumama od 18 cola, Goodyear Supersport model, taj je set bio 18.000 kuna. Bilo je to prije 12 godina, danas bi koštao 3500 eura – govori Tomislav.
Ugradnja je težak posao, dodaje, a znalo je doći i do ozljeda u radu. Nije isto kad se stavlja guma od 13 cola za Matiz ili ona od 22 cola za najnoviji Mercedes GLS klase, objašnjava. – Razlika u težini može biti i 30 kilograma, a posao je posebno naporan za koljena i leđa. Za rad na jednom autu u prosjeku čučnete 20 puta, a obići ga morate 16 puta. Kad krene sezona mijenjanja guma morate biti i fizički i psihički spremni. I ne dao Bog nekakvu ozljedu jer vam onda cijela sezona može propasti – kaže.
No, napominje, svoj zanat veoma voli. – Mislim da to ljudi prepoznaju i da zato dolaze k nama. A ističemo se i po posebnom odnosu s klijentima. Svaki auto koji je dovezen u ovu radionicu prošao je bratovim ili mojim rukama. Zahvaljujući tome imamo jako dobre recenzije i vjerne mušterije. I budući da mi vodimo posao iz generacije u generaciju, tako i naši korisnici svojim sinovima i unucima govore da dođu k nama. Tijekom godina postali smo svojevrsni kvartovski "checkpoint", a u velikim servisima nemate taj odnos – ističe Tomislav.
U pripremi i mehaničarski servis
Za nekoliko mjeseci, otkrivaju nam također Kufneri, vulkanizerski će se obrt iz male radionice premjestiti u mnogo veći prostor nekoliko stotina metara dalje.
– Nova je adresa Vinogradska 82, selimo se tijekom ljeta. Kupili smo kuću i radionicu koja je zatvorena već 12 godina. Na toj ćemo lokaciji imati 1000 kvadrata, bit će mjesta za četiri vozila pod krovom i još najmanje šest pod nadstrešnicom, a ondje je i hala koju u budućnosti kanimo pretvoriti u autopraonicu. U pripremi je i automehaničarski servis, no za to nam treba širi i stručniji asortiman alata. I čovjek, naravno – zaključuje Tomislav Kufner.
"a na zamjenu nam dolaze kad putuju u Hrvatsku na more" - hahaha - vrhunski majstori - zimske gume mijenjaju u srpnju!!! nešto ovako besmisleno već dugo nisam čuo!!!