Niste zaboravljeni, pisalo je jučer u plamičcima milijuna svijeća, dušica i lampaša, koji su u povodu Svih svetih zapaljeni na zagrebačkim grobljima. Šuštavim i stazama i alejama, okupanima jeseni i krizantemama, hitali su, naime, mnogi kako bi najmilijim pokojnicima iskazali poštovanje i ljubav, a nečije neznane ruke po cvijetak ili svijeću ostavljale su i na grobovima onih, koje već odavno posjećuju samo vjetar i ptice.
Mnogi su Zagrepčani na grobovima molili, a neki su i plakali ili su, pak, iskazivali radost pri susretu s dalekim rođacima. Bučni su bili i kestenjari i cvjećari, kojima je, govorili su, tek od jučer procvjetao sisvetski "biznis".
Na grobu košarkaške legende Dražena Petrovića na Mirogoju od ranog su se jutra nizale svijeće i molitve.
- Bio je najbolji - kratko su komentirale studentice Tina i Marina.
No, da i najmlađi i te kako poznaju košarkašku veličinu, pokazao je i 12-godišnji nogometaš Borna Medar, koji je, veli, odgledao sve reprize Draženovih najboljih utakmica, a jedan je tata petogodišnjem sinčiću objašnjavao kako je s košarkaškom legendom "umrla" i hrvatska košarka.
- On je igrao za narod i narod ga zbog toga nikada neće zaboravit. To je njemu najveći spomenik - kazala je Draženova majka Biserka.
Malo dalje cvijećem i svijećama prekriveni su i grobovi tragično preminule glumice Ene Begović, pjevača Tomislava Ivčića, Edija Kovača...
- Kad god odem majci na grob, uvijek obiđem i grob toga mladića. Premlad je otišao pa me posebno boli što Bog meni nije dao prednost - govorila je 80-godišnjakinja kraj Edijeva groba, koja se predstavila kao Kristina.
Tišinom i krizantemama u blizini urešeni su bili grobovi pokojnog ministra obrane Gojka Šuška i generala Zvonimira Červenka s pogledom na svoju vojsku - hrvatsku mladost poginulu u Domovinskom ratu. Iako su od njihove smrti prošle već godine, žene u crnini i dalje sa suzama kite njihova posljednja počivališta.
Iza crkvice Krista Kralja, grobu prvog predsjednika neovisne Hrvatske dr. Franje Tuđmana, bilo je gotovo nemoguće prići. U paviljonima u mirogojskim arkadama nisu ostali zaboravljeni ni Ljudevit Gaj, Krešimir Ćosić, Stjepan Radić i pjesnik Petar Preradović, a grančicama krizantema okićena je i spomen-ploča hrvatske spisateljice i novinarke Marije Jurić Zagorke, grob Miroslava i Bele Krleže..., dok se na grobu pjesnika i boema Tina Ujevića našla i poneka ispijena flašica žestice i cigareta.
Slično je jučer bilo i na Miroševcu, Markovu polju i manjim zagrebačkim grobljima, gdje su se, kao i na Mirogoju, pod središnjim križevima palili lampaši i za one čiji su grobovi daleko ili se još uvijek ne znaju.
- Zapalili smo svijeću za pokojne prijatelje čije grobove nismo uspjeli posjetiti, a nakon Miroševca idemo na Mirogoj. Rođeni smo Zagrepčani i svi su naši najmiliji ovdje - rekli su supružnici Marija i Zlatko.
U noći što se spuštala, bezbrojni plameni lampaša na grobljima činili su se poput titraja zvjezdane vječnosti nad Zagrebom.
M. Prištof, J. Rak Šajn
Otvori KEKS Pay
