Nemilosrdan vjetar bori se sa slabim sunčevim zrakama koje izviru iznad obronaka Zagrebačke gore, a tu i tamo u uličicama Markuševečkog Popovca začuje se lavež pasa koji pozdravljaju povremene prolaznike. Mirno danas i potok Vidovec vijuga kroz naselje smješteno u epicentru razornoga potresa koji je tog 22. ožujka 2020. udario metropolu silinom od 5,5 po Richteru. Pet godina kasnije stoje ondje kuće koje i dalje nose svoje ožiljke, ponajprije oštećene krovove i ispucale zidove, ali tišinu razbijaju i zvukovi strojeva angažiranih u obnovi, a neki su i dobili novi dom.
Nikada to jutro neću zaboraviti
– Čekali smo četiri i pol godine, a uselili smo se krajem lanjskog studenog. Ugodno je, a i izolacija je dobra. No, pomalo se osjećam kao da ovo nije moje – govori nam Boris Budek. Kuća koju je sam gradio prije nekih šest desetljeća je srušena, a na njezinu je mjestu sagrađena zamjenska. U međuvremenu je s obitelji živio u Miroševcu, a jedva su, ističe, čekali da se vrate doma. Nerado se prisjeća i dana kada je zatreslo 5,5 po Richteru jer je, kaže, bilo "stvarno grdo". – Vrata kćerine sobe smo morali razvaliti, a kada smo ušli, vidjeli smo da se pokrila preko glave jer je na nju pao zid – kaže.
Nekoliko kuća dalje nailazimo na Vesnu Krhen, koja još živi pod žutom naljepnicom. – Ne znam hoću li uopće dočekati obnovu, kažu da je sve u proceduri. Okolo se gradi, a ja sam ostala sama – govori kroz suze. I ona i dalje osjeća strah zbog traume koju je proživjela u ožujku 2020. – Nikada to jutro neću zaboraviti. Ne znam je li tako htio Bog, ali obično spavam u sobi, a te sam noći ostala u dnevnom boravku jer sam gledala televiziju. U sobi iznad kreveta visjela je slika koja je pala pa tko zna što bi se dogodilo da sam ondje spavala – prisjeća se.
Na brdašcima u podsljemenskoj zoni većina bijelih kontejnera je nestala. No, petu obljetnicu potresa u jednome dočekuje 86-godišnja Barbara Topolovec. Živi u Krsišću od 1959., a u kontejneru pokraj njezine stradale kuće posjećujemo je već četvrtu godinu. – Baš sam neki dan platila račun za struju, i to 80 eura – kaže nam umirovljenica, koja je, podsjetimo, govorila kako joj je jedina želja da u kontejneru ne umre. Sada pak ima dobru vijest, kuća u kojoj je podizala obitelj napokon je došla na red za rušenje. – Rekla mi je unuka da će mi u novoj kući urediti sobu, kuhinju i zahod. A ja sam uzvratila da mi sve to ne treba, već samo jedna sobica. Dosta mi je – poručuje.
Da će i njihov dom doći na red, svaku je nadu, kaže, izgubila obitelj Matije Repotočnika. Ubrzo nakon potresa, objašnjava, kuća u Ulici Dolčić u Maksimiru dobila je crvenu naljepnicu, a 2020. su podnijeli i zahtjev za obnovu. – I od tada pomaka nema, a najgore mi je kad kažu da budemo strpljivi. Pet godina je prošlo, a obnova kuće u kojoj sam odrastao još nije ni počela. Moja 95-godišnja baka pomirila se s time da će umrijeti u podstanarstvu – ogorčen je Repotočnik. Problem je, objašnjava, to što je riječ o dvojnom objektu, a drugi dio nije pretrpio nikakva oštećenja pa nije ni obuhvaćen obnovom. Kako bi pak počeli radovi na njihovu domu, kažu nam u Ministarstvu graditeljstva, neovisni stručnjak mora utvrditi hoće li utjecati na stabilnost susjednog, s kojim dijeli konstrukcijsku cjelinu. Postupak odabira stručnjaka još je u tijeku, ističu, a usprkos desecima mailova, požurnica i poziva, ističe Repotočnik, odgovor o tome u kojoj je fazi slučaj ne dobiva. – Majka, baka i ja isprva smo se privremeno smjestili kod članice obitelji, a već četiri smo godine u stanu u Španskom čiji najam plaća država. No, nedavno je stanodavac odlučio povisiti rentu 300 eura i sad to mi plaćamo. Osjećamo se izigrano i zaboravljeno, ali od borbe neću odustati – poručuje.
Prema podacima resornog ministarstva, dosad su na području zagrebačkog potresa sagrađene 32 kuće, a 33 su u proceduri. Za još 24 provodi se natječaj za izvođača, a u postupku projektiranja je 13 objekata. Tempom mnogi nisu zadovoljni, a gradnja zamjenskih domova, kako smo već pisali, zapinje ponajviše zbog natječaja. Troškovi su porasli, a raspoloživih tvrtki je premalo u odnosu na potražnju, pa se javna nabava nerijetko mora ponavljati. Plan je pak, kako je nedavno kazao ministar Branko Bačić, do polovice 2027. sagraditi sve zamjenske kuće ne samo na području zagrebačkog već i petrinjskog potresa.
Što se tiče obnove, dovršena je na 3400 privatnih kuća i stambenih zgrada, a trenutačno je na području zagrebačkog potresa otvoreno 667 gradilišta. Od toga je u 559 slučajeva, među kojima je 285 kuća, napominju u ministarstvu, riječ o zahtjevnijim konstrukcijskim obnovama, a za 36 zgrada traje postupak nabave izvođača te je još 127 njih u proceduri natječaja za projektiranje. Provodi se i blokovska obnova, poput one u kompleksu Malog Vatikana, koji se proteže Vlaškom, Bauerovom, Martićevom i Ratkajevim prolazom. Službeni mu je naziv Stambeni blok nadarbine Zagrebačke nadbiskupije i zaštićeno je kulturno dobro koje je, prema projektu arhitekta Huge Ehrlicha, izgrađeno dvadesetih godina prošlog stoljeća, a na 25 ulaza koji broje 239 stanova i 20 poslovnih prostora donedavno su stajale uglavnom žute i zelene naljepnice. Radovi su napokon počeli lanjskoga listopada, a najveća oštećenja, kaže nam Hrvoje Prćić, jedan od stanara, pretrpjelo je krovište na koje se urušilo gotovo 70 posto dimnjaka pa je ono bilo i prvo na listi za sanaciju.
– Nakon toliko vremena već smo izgubili nadu da će se to ikada obnoviti. No, stanari su se i prije godinama borili da se krov zamijeni jer je izrađen od azbesta, tako da nam je na neki način potres napravio i uslugu – govori Prćić. Zadovoljstvo, međutim, nije dugo trajalo jer su nedavno građevinskoj inspekciji poslali prijavu "za nestručno uklanjanje azbestnih ploča". – Bacali su ih s krova, a pritom se dizala opasna prašina. Nismo to mogli tolerirati jer smo imali dojam da se ne poštuju sve sigurnosne mjere, a nekoliko obitelji s malom djecom čak se i privremeno odselilo – objašnjava Prćić.
Osim krovišta, dodaje, saniraju se i manje štete po haustorima, a dobili su ponudu da se uredi i fasada, no s tom se idejom ne slažu svi. – Mislim da je to odlična prilika i bila bi šteta da se ne iskoristi. No, objasnili su nam da bi se za novu fasadu povukla europska sredstva, a da bi stanari trebali platiti izradu projektne dokumentacije, pa se neki ulazi vade na to da ondje žive umirovljenici koji nemaju novca, ali i dalje smo u pregovorima – kaže.
Isplaćeno 151,4 milijuna €
Obnova kompleksa vrijedna 4,5 milijuna eura trebala bi, prema Bačićevim riječima, biti dovršena krajem srpnja, a u tijeku je i natječaj za radove na bloku 20 koji obuhvaća 11 zgrada okruženih Dalmatinskom, Frankopanskom, Medulićevom i Prilazom Gjure Deželića. Projektira se i obnova Kukovićeve kuće sa šest ulaza i 73 stana u Hebrangovoj, Gajevoj, Preradovićevoj i Kovačićevoj, a blok Medulić s ukupno 17 objekata te kompleks s pet zgrada na Trgu bana Jelačića u postupku su prethodnog savjetovanja. U pripremi je i natječaj za obnovu bloka Svačić s čak 48 zgrada i 503 stanova između Hebrangove, Mihanovićeve te Strossmayerova, Tomislavova, Marulićeva i Trga Mažuranića, kao i kompleksa Zrinski, koji čini 27 objekata u Ilici, Kačićevoj, Hochmanovoj, Jagićevoj i Ulici Republike Austrije.
Ministarstvo graditeljstva sve više potiče i samoobnovu, u kojoj vlasnici sami organiziraju radove na objektu, a država pokriva djelomični ili cjelokupni trošak, ovisno o oštećenju. Zakonom iz 2023. postupak je pojednostavljen pa uz zahtjev više nije potrebno predati i planinu dodatne papirologije, a po modelu novčane pomoći, odnosno samoobnove, dosad je za područje zagrebačkog potresa isplaćen iznos od 151,4 milijuna eura.
Otvori KEKS Pay
Opet država kriva za sve, a pokojneg Bilana il naaljednika Tomaškovića se nit ne spomina ! Kolk su nofcih zvlekli iz EU, jesu i jen zreli projekt pripravili ?