Popularno kvartovsko okupljalište s jedinom ozbiljnom kazališnom dvoranom u Novom Zagrebu nedavno je postalo dio Europske mreže centara za kulturu. O tome što članstvo znači za ustanovu koja svojim sadržajima privlači publiku u rasponu od vrtićanaca do umirovljenika, ali i o drugim aktualnostima, razgovaramo s Goranom Šojat, ravnateljicom Kulturnog centra Travno.
Što donosi to uključivanje? Tek smo nedavno primili vijest pa još ne znamo točno, ali nadamo se da će donijeti nova umrežavanja, poznanstva, prilike za suradnje, širenje i otvaranje vidika za zaposlenike, pa i neka inozemna gostovanja u našem KUC-u. Očekujemo da će se nove prilike i energija preslikati na programe koje radimo i da će i naša zajednica to osjetiti.
Nudite brojne sadržaje, a kazalište "na kraju grada" subotom je, recimo, najčešće popunjeno do zadnjeg mjesta. Dolaze li glumci rado na drugu stranu Save? Naše je kazalište u punom zamahu, a recept ima samo dva sastojka: kontinuitet i kvalitetu. U najintenzivnijim razdobljima mjesečno je na repertoaru i po desetak predstava, pretežito za odrasle, ali pune su i one za djecu, koje imamo svake druge subote i nedjeljom. Sava u ovom slučaju nije nikakva prepreka, rado je prelaze i glumci i publika.
Što je Penzilište? Kazalište za naše penziće, glumce amatere. Pokrenuli smo ga nakon kratkog sastanka, bez dugoročnog plana i sredstava, svjesni da prostore centra na raspolaganju imamo samo u jutarnjem terminu i sa željom da poradimo na kvaliteti života umirovljenika. Spoj kreativnosti naše kolegice i nevjerojatne energije koju pokazuje desetak uključenih pokazao se kao pun pogodak, iznimno uspješnim. Dvije izvedbe svoje predstave već su imali u našem kazalištu, jednom su bili i na gostovanju, a trenutačno rade na novom komadu.
KUC ima i druge programe, doslovce za sve generacije, a dio sadržaja je i besplatan. Bojim se da nam za odgovor na ovo pitanje nije dosta jedan intervju! Uz kazališni program i izložbe, profilirali smo se i kao žarište klasične i jazz glazbe. Programi za djecu prevladavaju poslijepodne, a oni za umirovljenike, od glumačkih do taichija, malo-pomalo preplavljuju jutarnje termine. Fokus nam je i na radionice raznih tematika kako bismo sve dobne skupine privukli da s nama uče i razvijaju se u nadi da će na kraju i sami postati dijelom kulturne scene. Smatrali smo da nam nedostaju programi za mlade koje je najteže pridobiti pa i na tome intenzivno radimo, od podržavanja projekata i ideja srednjoškolaca do Kluba studenata. Centar se usto specijalizirao i za velike manifestacije pa smo unazad nekoliko godina organizator Međunarodne smotre folklora, koja ima status nacionalnog festivala. Organiziramo i Međunarodni festival kazališta lutaka – PIF, a obje su manifestacije starije od pola stoljeća. Ovime sam samo zagrebala površinu i bez lažne skromnosti mislim da bi pokraj definicije centra za kulturu u rječniku mogla stajati slika naše ustanove. Možda je najbolje da nas oni koje zanimamo poprate putem mailing liste ili društvenih mreža i uvjere se koliko toga imamo za ponuditi.
Djevojčica iz Filipina na inauguraciji predsjednika jako je lijep prikaz koliko bogatstvo stranci mogu biti za naše društvo, a na tom je području i KUC aktivan? Od djetinjstva sam od bake slušala "što smo različitiji, to smo bogatiji" i u to i danas istinski vjerujem. Među prvim aktivnostima bila je edukacija putem Erasmus+ programa, gdje smo se prijavili na "job shadowing" u ustanove u Europi koje rade s migrantima i mladima. Prvo je putovanje ostvarilo sva ona očekivanja koja imamo iz europske mreže s početka priče. Ostvarili smo i suradnju s Pučkim otvorenim učilištem Korak po korak, s kojim smo pokrenuli Centar igre i igračaka Travno koje je mjesto podrške djeci i obiteljima uz igru i međukulturno učenje. Ponedjeljkom i srijedom iz Porina nam dolazi desetak djece, od beba do sedmogodišnjaka, koji se igraju i druže s našim mališanima koji u to vrijeme nisu u vrtiću. Lani smo za Dane Travnog u sklopu teme "Susjed, kaj ima?" pozvali susjede da se družimo i da predstave sve kreativno čime se bave, a ove ćemo godine uključiti i nove.
Kad krene ljepše vrijeme, aktivnostima izlazite i na otvoreno, što planirate za ovo proljeće i ljeto? Drago mi je da ste to primijetili jer je probijanje vlastitih zidova upravo ono što želimo postići. Osim radionica za sve dobne skupine i interese, ukrašavanje okoliša, koncerta i filmova na otvorenom, u proljeće pripremamo još jedno bojenje odzračnika garaža na platou Mamutice kojim trajno donosimo umjetnost u svoje okružje. Moram priznati da sredinom ljeta uzimamo malu pauzu jer nam njegov kraj donosi programe Međunarodne smotre folklora, kada publika ima prilike upoznati tradiciju raznih zemalja, a u rujnu stiže i PIF s kazalištima iz cijelog svijeta.
Koliko ljudi godišnje konzumira vaše sadržaje? Raste li taj broj? Ako sve zbrojimo, od predstava u vlastitoj organizaciji, podrške koju pružamo nezavisnoj kazališnoj sceni, polaznika radionica, publike na koncertima, vanjskim programima, izložbama, velikim manifestacijama..., riječ je o sto tisuća ljudi godišnje. No, možda je još važniji pozitivan utjecaj koji kultura nosi, makar i samo na svakog desetog posjetitelja. Ali, da, broj raste u odnosu na prethodne godine.
Neposredno susjedstvo najveće zgrade u Hrvatskoj s oko 5000 stanara olakotna je okolnost? I je i nije. To što imamo mali grad kraj sebe ne treba uzimati zdravo za gotovo i pretpostavljati da će ljudi doći samo zato što smo susjedi. Sadržaj mora biti na svjetskoj razini, a susjedi ponosni što nas imaju. Koliko god nekad uživamo pažnju, osobito tijekom programa na otvorenom, koje ljudi prate i s balkona, uvijek se nađe i pokoji susjed kojemu smeta naše veselje pa se i s tim borimo.
Novi Zagreb dugo prati glas spavaonice, to više ne stoji? Rekla bih da ne. Iako pojam spavaonice možda i nema toliko negativnu konotaciju. Uz sve sadržaje koje danas nudi, Novi Zagreb ima puno mira i zelenila, svakodnevno promatramo djecu u parkovima, ljude koji šeću s psima, korisnike programa koji opušteno uživaju, susjede na klupici... A kako nekad radimo i manifestacije u centru grada pa vidimo i što se ondje zbiva, nama naša "spavaonica" ipak daje dobrodošlu dozu mira.
Niste Novozagrepčanka, već svakodnevno na posao stižete iz ruralne sredine; razlikuju li se kulturne potrebe? Nisam ni blizu, a mir koji prepoznajem u Novom Zagrebu mnogostruko je veći u selu u kojem živim. I ako ćemo uspoređivati, dva moja sela mogu se useliti u Mamuticu. Potrebe su drukčije na selu i uvijek ovisimo o većim gradovima oko nas, što su u mom slučaju Sisak, Petrinja i, naravno, Zagreb. No, urbano selo poput mog ima dosta poznat festival elektroničke glazbe Kupa Open Air, a rado dođem i na druženje kad se obilježava dan njegova zaštitnika. Ali kada sam doma, potrebe su više usmjerene prirodi nego kulturi.
Otvori KEKS Pay
