U Hrvatsku je godinama dolazio kao turist, obilazio obalu od Rijeke do Makarske i Dubrovnika te se vraćao iz ljeta u ljeto. No ovog puta nije došao samo na odmor – odlučio je ostati. I to ne bilo kako, nego s restoranom kakav u Zagrebu dosad nije postojao. Firat Yildizgorer, turski poduzetnik koji je godinama živio i radio u Kölnu, u Vlaškoj ulici otvorio je "Manti" i Zagrepčanima donio jelo koje je mnogima još uvijek nepoznanica. – Dolazio sam ovamo godinama, gledao kako ljudi žive i u jednom trenutku rekao – ovdje želim napraviti nešto svoje. Kvaliteta života drukčija je nego u Njemačkoj – govori. U Zagreb ga, priznaje, nije dovela samo poslovna prilika nego i ljubav.
– Moja supruga je Hrvatica, iz Samobora je. Ona je u Njemačku došla jako mlada i ondje smo se upoznali, ali sada sam ja njoj rekao da ćemo se vratiti. Rekla mi je: 'Ti idi prvi, napravi restoran, a ja dolazim kad sve bude spremno' – kazuje nam Yildizgorer. Prije nego što je otvorio restoran, 14 godina vodio je vlastiti posao i opskrbljivao restorane u Njemačkoj. Upravo mu je to iskustvo pomoglo da brzo prepozna što Zagrebu nedostaje. – Kebab ovdje možete pojesti na svakom koraku, ali turska kuhinja ima puno više toga ponuditi – objašnjava. Manti su, pojednostavljeno, okruglice od tijesta punjene mesom ili povrćem koje se kuhaju i poslužuju s jogurtom, umakom od rajčice i začinskim maslacem. U njegovoj verziji dolaze u više kombinacija – klasični s govedinom po cijeni od 8,50 eura, "Italian" za 9,50 eura, vegetarijanski s krumpirom i špinatom za 9,50 eura te sa sudžukom, začinjenom turskom kobasicom, za deset eura.
– Ljudi često kažu da ih podsjeća na tortelline ili neko jelo iz Bosne ili Rusije. Ima sličnosti, ali okus je potpuno drukčiji zbog začina – kaže. U ponudi su i wrapovi – "sudžuk wrap" po cijeni od devet eura i "crispy chicken wrap" za deset eura, u kombinaciji sa svježim povrćem, jogurtom i umakom od rajčice. Začini su, ističe, ono što čini najveću razliku između hrvatske i turske kuhinje. – Imamo dosta slične hrane, i to me zaista iznenadilo. Ćevapi, burek... No kod nas je sve intenzivnije i više se igramo sa začinima – govori. Kaže i da ga je iznenadilo koliko su Hrvati upoznati s turskom kulturom. – Ljudi ovdje znaju puno o Osmanskom Carstvu, gledaju turske serije. Katkad imam osjećaj da znaju više o povijesti nego ja – smije se. Iznenadila ga je, ističe, i reakcija Turaka koji žive u Zagrebu.
– Dolaze, čuju tursku glazbu, vide hranu i kažu mi: 'Usrećio si nas.' Kažu da je kao kod kuće, kao da jedu kod majke. To mi je najvažnije – govori. Na pitanje o hrvatskoj kuhinji priznaje da još istražuje, ali već ima favorita. – Vaši ćevapi su jako dobri. I luk uz njih. To mi je jedno od najdražih jela ovdje – kaže. Ipak, dotaknuli su se i jedne teme koja uvijek izaziva rasprave – bureka. – Za mene je burek samo onaj s mesom – kaže uz osmijeh. I dalje otkriva čari metropole, ali kaže da ga je najviše osvojio način života. – U Njemačkoj je sve brzo i stresno. Ovdje je sporije, ljudi imaju više vremena za obitelj. Ako si dobro organiziraš život, ovdje možeš živjeti kvalitetnije – govori. Restoran je otvoren u travnju, a od ideje do realizacije prošlo je samo šest mjeseci. Najveći izazovi bili su birokracija i jezik.
– Na početku je bilo teško jer ne govorim dobro hrvatski, ali ljudi su htjeli pomoći. To me stvarno pozitivno iznenadilo – kaže. Za lokaciju je odabrao centar metropole, svjestan da upravo ondje ljudi traže nova iskustva. No ambicije ne staju na jednoj lokaciji. – Plan je otvoriti još tri ili četiri mjesta u Zagrebu, možda blizu fakulteta i bolnica. Dugoročno želimo razviti i franšizu – otkriva. Uz to, želi restoran pretvoriti i u mjesto druženja. – Planiramo "Manti & Dance" večeri. Dođeš, jedeš, slušaš tursku glazbu, možda i zaplešeš. Malo drukčiji izlazak – zaključuje.
Kebab ovdje možete pojesti na svakom koraku, ali turska kuhinja ima puno više toga ponuditi, objašnjava Firat Yildizgorer
Otvori KEKS Pay
Stvarno je loše u Hrvatskoj kako dramatizirati SDP, Možemo, Dalija i Peovićka kad su stanovnici Njemačke počeli dolaziti živjeti u Hrvatsku i otvarati biznis. Dakle, je iz neke nerazvijene države, nego iz organizirane, sređene, bogate Njemačke u, kako kažu ljevičari, opustošenu, nesređenu, siromašnu Hrvatsku. Bojim se samo da će toga biti sve više i više jer Hrvatska ima nešto što ljude privlači, a ne može se nadomjestiti bogatstvom.