– Ne mogu spavati. Ujutro se sav tresem. Nikada nisam pio tablete, ali sada navečer progutam šaku onih za spavanje. U sobi sam s luđacima koji viču i prave nered. Ne mogu više ovako, počinjem se gubiti. Ako uskoro ne pronađem stan ili posao, gotov sam – zavapio je u petak 64-godišnji diplomirani pravnik Branimir, bivši sudac Prekršajnog suda, rođeni Zagrepčanin.

Veći dio mladosti, do 16. godine, proveo je u voljenom Vukovaru, a nakon filmske životne priče s epizodama sporta, huliganstva, alkohola, siromaštva, glamura, novca i žena, posljednje tri godine provodi u zagrebačkim prenoćištima. Svi su ga prijatelji ostavili. Dvije bivše žene i sin za njega ne pitaju. Do dna ga je doveo niz okolnosti, kaže još vitalni Branimir i dodaje da je “sam kriv za sve”.

– Majka mi je još uvijek živa. Stanuje sama u trosobnom stanu u Zagrebu. Kao malog ostavila me samog kod bake i djeda u Vukovaru, a ona je s očuhom živjela ovdje. Oca pak nikad nisam upoznao. S majkom sam se posvadio prije 40 godina kad me poslala u Njemačku k svojim prijateljima koji su me užasno tretirali, a ona me nije zaštitila – priča Branimir koji je kao ljubitelj svih sportova nakon osamnaeste godine igrao u drugoj nogometnoj ligi u Francuskoj i Njemačkoj.

Vratio se u Zagreb i u dobi od 21 godine oženio se “ljubavlju svog života”, kćeri bogataša, s kojom je živio u prekrasnom stanu u centru grada, a imali su i sluškinju. Čim je zaštitnički otac mlade čuo za ženidbu, zatražio je poništenje braka. Sud je to odbio, a Branimirova žena priklonila se ocu. Branimir se nakon toga upisao na studij prava i nakon sedam godina studiranja diplomirao. Ne skriva da je to postigao zahvaljujući prijateljstvu s profesorima koji su mu postali društvo za izlazak. Imao je novca jer se cijelo vrijeme bavio švercom zlatnih satova iz Italije i ulaznica za utakmice. Po diplomu je stigao, kako je obećao kolegama, na bijelom konju, pa su ga zafrkavali da glumi bana Josipa Jelačića!

Oženio se drugi put, ali ni taj brak, u kojemu je dobio jedinog sina, nije dugo trajao. Zbog ženina posla preselio se na periferiju gdje je radio kao sudac. S obzirom na to da je imao puno dugova koje nije mogao otplatiti, sam se vratio u Zagreb, počeo voziti taksi, što mu je bio paravan za švercanje. Zalazio je u gostionice, družio se s pijancima, lopovima, profesorima, liječnicima od kojih mnogi danas sjede na Markovu trgu i u različitim sportskim savezima. Pijan je volio glasno pjevati nacionalističke pjesme poput one “Divna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi mi Antu Pavelića”. To ga je stajalo četiri godine zatvora.

– Marko Veselica spasio mi je život. Objasnio mi je montirane političke procese, pa sam barem shvatio zašto sam zatvoren – kaže Branimir kojega u zatvoru nitko nije posjećivao. Krenulo je nabolje kad ga je Milan Šečković zaposlio na štandu voća i povrća. Budući da se oduvijek kretao u visokim krugovima i imao dobra poznanstva, šef mu je dao da vodi tada ekskluzivan butik “Škorpion”. Bavio se propagandom, dovodio hrpu bogatih znanaca, na televiziji je kao sponzor dodjeljivao nagrade najboljim sportašima. U tom je razdoblju upoznao Leonardu i Zvonimira Bobana. Kad se butik zatvorio, pokušao je s trgovinom mješovite robe, ali ni to, zbog inflacije, nije uspjelo.

Ponovno je planula ljubav između njega i prve žene. Prekrasno su živjeli dvije godine, sve dok se nije vratila u Vukovar i ponovno povezala s djecom koju je bila napustila. Ostala je ondje u njegovu stanu. On je pokušavao realizirati velik posao s vukovarskim prijateljem iz školskih dana Ivanom Hofmanom zvanim Baja, milijarderom sa stalnim boravkom u SAD-u. Baja je u Hrvatskoj želio otvoriti tvornicu plastike kojom bi opskrbljivali cijelu jugoistočnu Europu. U to doba najveće pljačke u Hrvatskoj, sredinom devedesetih, nije postojalo političke volje za ostvarenje plana. Baja je odustao od posla, a Branimiru je u Zagrebu ostao samo manji stan.

Posla nije imao. S vremenom je prodao sve što je mogao, gladovao bi po desetak dana, za šverc je bio prestar. Na kraju je prodao stan, unajmio garsonijeru, staroj gazdarici platio godinu dana unaprijed, a na čuvanje joj dao novac. No, dva mjeseca nakon toga gazdarica je umrla, a nasljedstvo je dobila njezina nećakinja, narkomanka koja ga je, sjeća se kao da je bilo jučer, izbacila iz stana prije tri godine, 26. studenoga.

– Bilo mi je strašno! Silno sam se sramio što sam u prenoćištu, bježao sam od ljudi. Na kraju sam odustao od skrivanja. Prestar sam da lažem – kaže Branimir kojemu upomoć nije pritekao ni dvostruki vjenčani kum Josip Kuže, kao ni ostali prijatelji.

– Jednom sam od Kužea tražio sto kuna i odbio me. To je čuo Zdravko Mamić i dao mi tisuću kuna. Već dvije godine svakog tjedna na njegov poziv dolazim k njemu i daje mi istu svotu! – priča i pokazuje 300 eura koje je dobio toga dana. Predsjednik uprave Dinama majka mu je i otac, ponovio je više puta tijekom razgovora.

– Znali smo se iz viđenja, ali on uvijek kaže: “Pa koliko si ti drugima pomogao, moram i ja tebi” – kaže Branimir. Nada se da će Mamić održati obećanje, naći mu posao i mali stan. Dovoljna mu je, kaže, samo soba s krevetom i televizorom.

– Cijeli nogomet imam u malom prstu, poznajem sve ljude i mogao bih puno pomoći – kaže gotovo plačući. Trenutačno ga drži samo vjera u Boga.

Video sadržaj

9

NEVAŽEĆI LISTIĆI I POGREŠNO ZAOKRUŽIVANJE

Triput više propalih glasova nego 2020.: Glasove 'bacilo' 302.000 birača

Video sadržaj

sjećate li se nje?

Imala je jednu od glavnih uloga u 'Zabranjenoj ljubavi', no povukla se iz javnosti: Evo kako danas izgleda i što radi

Video sadržaj

58

IZ MINUTE U MINUTU

Grmoja: 'Pozivam DP da pokušamo sastaviti široku koaliciju protiv HDZ-a i da Plenkovića pošaljemo u oporbu'

WRC Utrka u Hrvatskoj

Počeo jedan od najvažnijih sportskih događaja u godini kojeg fanovi jedva čekaju

PRIJETI IM OPASNOST

Medeni superjunaci: Kako pčele i INA mijenjaju svijet?

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora