Slobodni i pošteni izbori u konsolidiranim su demokracijama ultimativni čin izražavanja demokratske volje birača, koji na njima odlučuju o smjeni vlasti. Upravo u tome leži ključna prednost koju demokracije imaju u odnosu na autoritarne i totalitarne sustave, što im dugoročno osigurava stabilnost i sigurnost. Zbog toga se često može čuti da su izbori festival demokracije, iako posljednjih godina, zbog jačanja populizma i autokratskih tendencija i u formalno demokratskim zemljama, ta fraza zvuči sve otrcanije i apsurdnije. Na početku tranzicijskog razdoblja, nakon pada Berlinskog zida i raspada sovjetskog imperija, smatralo se da je mirna promjena vlasti prvi i najvažniji test koje bivše komunističke zemlje moraju položiti kako bi postale funkcionalne demokracije. Prema tom kriteriju susjedna Crna Gora postala je demokratska tek prije nekoliko godina, kada je nakon tri desetljeća kontinuirane vladavine vlast izgubila Demokratska partija socijalista, stranka koja je nastala transformacijom Saveza komunista Crne Gore, iako su Crnogorci u protekla tri desetljeća imali niz više ili manje slobodnih izbora. Više bivših komunističkih zemalja, osobito na postsovjetskom prostoru, do danas nije položilo taj test, a vjerojatno još neko vrijeme i neće, uz svesrdnu podršku autokratskog režima u Kremlju, zadržavajući tako autokratski i autoritarni model vlasti i više od tri desetljeća nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Dosta više tih “vijesti” sa istoka.