Prošle godine uz podosta je opravdanog trijumfalizma javnosti priopćavano da je konačno obnovljen monumentalni Maškovića han uz živopisno Vransko jezero. Reprezentativni primjerak islamske arhitekture usred katoličke Hrvatske, koji u ona osmanska vremena nije uspio dovršiti njegov graditelj, veliki vezir i zapovjednik moćne turske flote, a onda i cijele turske vojske Jusuf Mašković, obnovljen je uz pomoć pretpristupnih fondove Europske unije, ali i značajnih sredstava Ministarstva kulture. U Ministarstvu kulture obnovu Maškovića hana isticali su kao primjer najbolje moguće suradnje s europskim fondovima koji, eto, jedva čekaju održive projekte s hrvatskog tla. U čitav je opsežan posao iskorištavanja značajnog europskog novca za obnovu naše baštine utrošeno dvadesetak milijuna kuna. Hrvatska je tako u jadranskom zaleđu dobila povijesnu atrakciju bez premca.
Turisti naviknuti da u Hrvatskoj razgledavaju katoličke crkve, kapele i samostane, ostatke rimske arhitekture i mediteranske palače i ljetnikovce, sada nedaleko od Zadra mogu pogledati pravi pravcati hamam i konačište iz vremena osmanskih vladara. Naravno, kada je novinarima predstavljan projekt Maškovića hana, uvijek se govorilo o tome da će tu biti ekskluzivni hotelski prostor, restoran, kafić, suvenirnica i nezaobilazni muzejski dio. Dvorište doista impresivnog i skladnog konačišta kao stvoreno je za održavanje koncerata, kazališnih predstava, pjesničkih recitala, performansa, ali i za izlaganje umjetničkih instalacija i skulptura. Ali, što to namjernike i domaće i strane turiste koji su nekako čuli za obnovljeni Maškovića han čeka u Vrani? Prvo, oskudna ili nikakva prometna signalizacija, što je i inače temeljna boljka hrvatskog kulturnog turizma. Drugo, prekrasno zdanje u koje, ako naiđete u vrijeme kada su mu vrata otvorena, možete ući i prošetati nekim restauriranim prostorijama i dvorištima. Možete škicnuti u hamam, fotografirati se i diviti se raskošnom mokrom čvoru koji je u upotrebi. I to bi, uglavnom, bilo sve. Nigdje nema nikakvog panoa s makar i najšturijim podacima o živopisnom hanu ili još uvijek tajnovitom Jusufu Maškoviću o kojem se ispredaju brojne legende. Nigdje nema nikakve obavijesti o tome kakav to objekt turisti imaju prilike barem malčice doživjeti i makar izvana razgledati.
Nigdje obavijesti o tome kada će objekt biti priveden svrsi. Kada će se tu moći popiti čaša vina iz obližnjih brojnih, prekrasnih vinograda. Kada će gost s dubljim džepom moći prenoćiti u turskom konačištu ili pojesti nešto od dalmatinskih ili, zašto ne, turskih specijaliteta. Ili kada će to Agencija koja postoji baš radi obnovljenog Maškovića hana u tom zdanju na koji je utrošeno mnogo novca gostima naplatiti ulaz u muzej koji će progovoriti o bogatoj povijesti cijelog vranskog kraja. Naravno, u medijima se mogu pronaći članci da će u drugom dijelu 2016. godine Maškovića han prvi put u povijesti zasjati punim sjajem. Pa će domaćim i stranim gostima ponuditi i sadržaje, a ne samo zidove i prazne prostorije. Ali, isto to se obećavalo i prošle godine kada se najavljivalo da će do ove turističke sezone Maškovića han primiti prve goste. Istina, ako se na njegovo dovršenje čekalo od 17. stoljeća, možemo se strpjeti još jednu godinu. Ali zar je problem o tome napisati par informativnih rečenica u ulazu u han na nekoliko jezika i barem na taj način zadovoljiti znatiželju turista?
>> EU fondovi daju dva milijuna eura za obnovu Maškovića hana u Vrani
Otvori KEKS Pay
