Fali zidara. Grafit je to koji je nakon zagrebačkog potresa osvanuo širom umornog grada kojem smo ne tako davno tepali da je vibrantna milijunska metropola, a prema još vrućem popisu stanovništva skliznuo je na 777 tisuća. Tri frtalja milja, rekli bi purgeri. Nije samo Zagreb, u samo deset godina, Hrvatska je - desetkovana! Tri milijuna i 888.529 službena je brojka stanovnika. Stvarna je još gora, jer mnogi koji se više nikad neće vratiti, a njihova djeca rađat će se pod nekim drugim suncem, još uvijek se vode kao da su i dalje ovdje.
A tek podaci o dobnoj strukturi onih koji su otišli i onih koji su ostali - pokazat će stvarne razmjere katastrofe. Nije ovo kraj hrvatstva, kaže Zoran Milanović, kao da se radi o pukom nacionalističkom nadmetanju, a ne o dugoročnoj opstojnosti društva i gospodarstva koje je već odavna izgubilo kritičnu masu apsolutno nužnu za evoluciju i opstanak u svijetu koji se konstantno mijenja i raste. Ne, to stvarno nije još kraj, neće Hrvati već sutra nestati, Hrvatska je odavna u agoniji koja će potrajati još desetljećima. Don’t Look Up: Možda cijelo stoljeće! Ali mnogo prije toga bit će Game Over. No, tako je to kad nas vode karijerni političari koji nemaju apsolutno nikakvu viziju. Tako je to - kad takve biramo.
Tko okreće leđa Hrvatskoj? Možda oni koji je ne vole. Ja to ne bih učinio nikad.