Kada je u travnju 2010. nakon šestomjesečne odgode primjene definitivno stupila na snagu zakonska zabrana pušenja, od tadašnjih 16.000 ugostiteljskih objekata svega je tristotinjak najavilo ugradnju snažnih ventilacijskih sustava. Većina je odlučila pričekati jesen za konačnu odluku hoće li ih ugrađivati ili će se odreći pušača. Ugostitelji su imali izbor da im lokal uz snažnu ventilaciju ostane pušački, da se odluče za goste nepušače ili da imaju i izdvojeni prostor za pušače. Tada su podastrti podaci o tome da puši 32 posto naših građana, da od posljedica pušenja, aktivnog ili pasivnog, kod nas godišnje umire 12.000 ljudi, a procjene su govorile kako se za liječenje oboljelih izdvaja između dvije i tri milijarde kuna. Otada su kafići prošli razne faze, s boljim i lošijim poslovnim godinama, potpunim zatvaranjem u vrijeme korone, mijenjao se i zakon, a početni strah od kazni kao da je izblijedio i pušenje se opet vratilo i u neadekvatne, zabranjene prostore.
Sve donedavno. Otprije nekoliko tjedana na mnogim mjestima gdje su uz kavu slobodno palilo cigaretu pepeljare su nestale, a konobari goste na ulazu diskretno upozoravaju kako pušenje više nije dozvoljeno. Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, inače, kaže da je "pušenje duhanskih i srodnih proizvoda, biljnih proizvoda i uporaba elektroničkih cigareta..." zabranjeno te da je iznimno pušenje dopušteno "u posebnim, za pušače određenim prostorima za smještaj gostiju sukladno propisima o ugostiteljskoj djelatnosti, o čemu u takvim prostorima mora biti istaknuta oznaka o dozvoli pušenja te u prostorima za pušenje u objektima u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost". Prostor za pušenje, pritom, mora biti potpuno zatvoren prostor, fizički odvojen od drugih zatvorenih prostora, površina mu ne smije biti manja od deset četvornih metara, ne smije zauzimati više od 20 posto površine prostora za posluživanje u ugostiteljskim objektima niti se u njemu smije usluživati hrana i piće. Na to su vlasnike lokala posljednjih tjedana podsjetili inspektori, koji za svoju akciju kažu kako je zbog procjene rizika bilo "nužno pojačati nadzore kako bi se podigla svijest o pridržavanju provedbi zakonskih obveza". Sve, kako kažu, s ciljem zaštite javnozdravstvenog interesa, odnosno zdravlja građana. Iz Državnog inspektorata otkrili su i kako je od početka godine obavljeno 309 redovnih nadzora diljem zemlje i da su neusklađenosti sa zakonom utvrđene u 157 slučajeva. Praktički, u svakom drugom lokalu. Pokazalo se i da su najčešći problem terase koje se u hladnijim mjesecima zatvore, a pušenje se nastavlja i pored zabrane i pored činjenice da se dim ponegdje može nožem rezati. No, ne bi pomogli ni sustavi za ventilaciju, a, uostalom, kako su podsjetili iz Ceha ugostitelja, za zatvorene terase se dozvole za pušenje i ne mogu ishodovati. Takav prekršaj, inače, nije jeftin. Kazne su od 9290 do 19.908 eura za pravnu osobu, dok za fizičku, odgovornu osobu iznose od 663 do 1990 eura. Samo u Rijeci, primjerice, inspektori su ih ispisali desetak.
VEZANI ČLANCI:
S dolaskom toplijeg vremena ovi će problemi za većinu kafića s terasom nestati do iduće zime. Pušenje je, naime, dozvoljeno tek kad je prostor otvoren više od 50 posto, odnosno s tri strane. Ugostitelji trenutačno i ne rogobore previše, a ni javnost se nije pretjerano podijelila. Štoviše, nerijetko i pušači pozdravljaju pušačke restrikcije. "Pušač sam, ali podržavam ovo. Kad sam s nepušačima, sjednem s njima u nepušački dio, ako mi treba cigareta, odem van, zapalim i vratim se. Nije okej da svima smrde odjeća i kosa i da se truju. Ova dosadašnja praksa mi ima logike kao da se svi vozači prilagođavaju i sklanjaju jednom koji vozi pijan", jedan je od komentara na društvenoj mreži Reddit. Drugi dodaje da bi bila najbolja potpuna zabrana: " Prostori za pušenje su besmisleni, em opet truju jer nema pravog razdvajanja em daju inspiraciju za izigravanja propisa. Ventilacija je uglavnom nikakva, to nisu kafići, nego dimne komore." I među Večernjakovim čitateljima je dosta zagovornika potpune zabrane. "Ako mogu talijanski pušači koji su stvorili pojam 'kave i cigarete' izaći pred kafić i tamo zapaliti pa se vratiti unutra, onda to mogu i ljudi kod nas", "Ako se u gotovo cijeloj EU moglo izbaciti cigarete iz zatvorenih prostora, onda se može i kod nas! Par dana će ljudi gunđati, naviknuti se i neće više biti problema", "Treba to zabraniti. Izbjegavam kafiće zimi mada pušim", samo su neki od komentara. Za razliku, jedan nepušač će reći: "Ovi moralisti mi idu na živce. Ne idite tamo gdje vam ne paše. Otvorite svoj kafić, sjednite kod kuće i uživajte. Uštedjet ćete novce i biti zdraviji, a nama pustite da idemo tamo gdje hoćemo. Ili neka zabrane potpuno duhan, od proizvodnje do prodaje i gotovo", a realist dodaje: "Nijedan bojkot kafića ne može napraviti to što može zabrana pušenja."
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Od početka godine inspektori pročešljali tristotinjak ugostiteljskih objekata, neusklađenosti sa zakonom utvrđene su u 157 slučajeva
Pušio sam 2 kutije na dan, i tako punih 20 godina. Do infarkta i 4 stenta. Od tog dana više nisam zapalio cigaretu očito se dogodio klik u glavi jer ni jednu krizu nisam imao i nikad mi nije došlolo da opet zapalim. Tako da mogu reći da sam oskuio i jednu i drugu stranu i mogu reći da pušači nisu svjesni loših strana pušenja, kao što to nisam ni ja bio... Pušenje je odvratna navika koja nema baš ni jednu dobru stranu. Ružno je za vidjeti mladog zgodnog muškarca ili mladu zgodnu i sređenu ženu kada sjedne pored vas a smrdi na ustajali dim koji se uvukao i kosu, kaput... Pušenje je štetna ovisnost a pušači kao i svi drugi ovisnici nisu svjesni te ovisnosti. Osim ovih zabrana država treba poraditi i na boljoj edukaciji u školama jer sve više školaraca puši.