Nezadovoljstvo radnika je toliko da smo prije par nedjelja imali obustavu posla u kamenolomima na Braču, koja bi obustava, da nije odmah likvidirana, imala za posljedicu obustavu rada u kemijskoj tvornici u Omišu. Molimo da urgirate kod naše Federalne vlade da ovo pitanje riješi čim prije..." Dio je to dopisa koji je splitsko tajništvo Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije poslalo Zemaljskom odboru Hrvatske. Godina je 1945., rat je baš završio, krenula je obnova, a s njom i prvi poslijeratni štrajkovi poput tog na Braču. Razvrstavanje u razrede po skupoći i male plaće dovele su do toga da radnici u Dalmaciji nisu bili u stanju kupovati "ni ono malo što se može naći na slobodnom tržištu, kao voće i povrće", nakon što "udovolje svojim redovitim obavezama kao što su razne članarine, ogrjev, stanarine, svjetlo, voda i drugo". Neraspoloženje je, piše splitsko tajništvo središnjici u Zagrebu, veliko, unatoč tome što se sindikati šire. Potvrđuje to i zapisnik sa sjednica CK KPH održane 28. rujna 1945. godine u Zagrebu, na kojoj su bili "drugovi Vlado, Stevo, Vicko, Marko, Duško, Rade, Tehek, Mile, Anka, Mika, Raos, Milka i Jordan". Drug Marko uvodno je izvijestio da su sindikalne organizacije formirane po kotarskim i općinskim mjestima. Samo ih po zabačenim mjestima još nema. Obuhvaćeno je više od 150.000 članova. Nema, rekao je drug Marko, poduzeća u kojem radnici ne primaju plaću, ali... "Često puta sindikalni rukovodioci postave sindikate na kalup privatnih, državnih ili zakonodavnih organa. Sindikalni kadar je slab", upozorio je. Obrušio se i na političku neaktivnost. "Mnogo se viče o nabavci kukuruza, hlača i cipela, a da sindikalne organizacije slabo učestvuju u političkom životu. Neki traže privilegije za članove sindikata. Zanemaren je, odnosno nije stvoren, propagandni aparat u sindikatima. Partijske ćelije ne daju pravac, inicijativu i put za rad u sindikatima...", grmio je drug Marko. U kratkoj raspravi što je uslijedila, drug Vlado je dao ocjenu da su sindikati previše odvojeni od Partije, a drug Stevo predložio je na kraju da se sindikalna kotarska rukovodstva povežu preko radiostanica, pa će imati bolji pregled stanja i brže dobivati upute. Tako je to, eto, bilo prije 80 godina, no obustava rada bilo je na hrvatskom tlu i u drugoj polovici 19. stoljeća, kad su se, primjerice, zagrebački tipografi 1872. pobunili jer su morali raditi 10 do 12 sati dnevno u teškim uvjetima. Prvi generalni štrajk bio je u Osijeku 1905. godine u tvornici pokućstva Povischil i Kaiser, gdje su na nekoliko tisuća radnika navalili redarstvenici naoružani sabljama. Uhićeno je 40 radnika, ranjeno pet, a pala i prva žrtva, 17-godišnji Srećko Kujundžić. Tjedan dana kasnije sve je završilo tako što je radnicima uprava jednostavno zaprijetila da će dobiti otkaz ako se ne vrate na posao. Pa su se vratili...
SINDIKALNA BORBA
'Zaboravljeni' prosvjed radnika PIK-a Vrbovec
Štrajk nije mrtav, ali nije ni opasan, kaže za Obzor Viktor Gotovac
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"Federalne Vlade"? Federalna Vlada je nekakvim federacijama. Hrvatska pak, Bogu hvala viüe nije s nikim u nekakvoj "federaciji"!