Izbor Borisa Vujčića za potpredsjednika Europske središnje banke najveći je karijerni iskorak nekog hrvatskog ekonomista i javnog dužnosnika dosad. Riječ je o njegovu velikom osobnom uspjehu, ali i o velikom postignuću hrvatske diplomacije. Istočna Europa desetljećima nije bila u poziciji da netko iz njezinih redova dođe u sam vrh Europske središnje banke pa je to važnije da se to događa upravo sada – i to s kandidatom iz zemlje koja je tek prije tri godine uvela euro i pristupila europodručju.
Ni političke kombinatorike, uobičajene na vrhu europske politike, ne umanjuju Vujčićev uspjeh. Prema tim tumačenjima, Vujčić je "pobijedio" politički snažnijeg finskog kandidata Ollija Rehna zahvaljujući podršci Njemačke. Pragmatični Nijemci procijenili su, naime, da će iduće godine lakše preuzeti čelno mjesto u Frankfurtu, kada sadašnjoj predsjednici Christine Lagarde istekne mandat, ako u užem vodstvu ECB-a ne bude previše "sjevernjaka", u koju su skupinu svrstali finskog kandidata. No takva objašnjenja ne mogu zasjeniti činjenicu da Vujčić nije dospio u sam vrh europskih financija pukom srećom.