Jedne zime prije nekoliko godina, Europa je doživjela šok. Obitelji diljem Europe gledale su kako im računi za grijanje rastu više nego ikada prije. Tvrtke su morale prigušiti svjetla kako bi preživjele. Vijesti su odbrojavale postotak plina preostalog u skladištima kao da je to slamka spasa. A iza svega toga stajala je jedna neugodna stvarnost: Rusija je energetsku ovisnost Europe pretvorila u političko oružje. Hrvatska vlada pripremila se za ove događaje izgradnjom LNG terminala u Krku, čime je izbjegla ovisnost i osigurala pristupačnu energiju za svoje građane i tvrtke. Ali budimo jasni, energetska kriza koju je izazvala Rusija bila je poziv na buđenje, lekcija koju Europa ne može zaboraviti.
Stoga su ovog prosinca Europski parlament i države članice EU postigli važan sporazum: čvrst, nepovratan put prema postupnom ukidanju ruskog plina i nafte. To je više od tehničkog propisa; to je Europa koja bira sigurnost, vrijednosti i suverenitet umjesto ucjene. Zahvaljujući našem snažnom inzistiranju, države članice sada su obvezne da više ne kupuju, izravno ili neizravno, LNG plin od 1. siječnja 2027. i plin iz plinovoda od 30. rujna 2027. od ruskog agresora.
U svojoj srži, postupno ukidanje odražava jednostavnu istinu: smanjenje ruskog plina ključno je za sigurnost i suverenitet Europe.
Ali energetska neovisnost mora biti i pravedna. Unutar Kluba zastupnika EPP-a od samog smo početka bili jasni: ukidanje ruske energije ne može doći na štetu običnih ljudi ili europske industrije. Energetska neovisnost uspijeva samo kada ide ruku pod ruku s pristupačnošću i sigurnošću. Zato smo se zalagali da ovo postupno ukidanje ojača stratešku autonomiju Europe, a istovremeno održi cijene energije stabilnima i predvidljivima za kućanstva i poduzeća. Tranzicija ne smije biti samo moralno ispravna već mora biti i ekonomski održiva za sve.
Sporazum se ne zaustavlja samo na plinu. Parlament je također osigurao obvezu Europske komisije da će početkom 2026. godine predstaviti zakonodavstvo kojim će se potpuno zabraniti uvoz ruske nafte do kraja 2027. Time se popunjava jedna od najopasnijih praznina u arhitekturi naših sankcija. Europa ne može nastaviti plaćati Rusiji više za energiju nego što pruža Ukrajini kao pomoć. Članice EU koje još uvijek uvoze rusku naftu neće ostati bez opskrbe jer im Jadranski plinovod (JANAF) može pružiti održivu alternativu. U tom smislu, Hrvatska postaje ključni akter u europskoj energetskoj strategiji.
Nova pravila također uvode stroge, usklađene kazne za one koji pokušaju zaobići zabranu i zatvaraju rupe – od "flota u sjeni" do nejasnog podrijetla uvoznog plina. Uvoznici će sada morati pružiti pouzdan dokaz o tome odakle im energija zapravo dolazi. Ovo nije birokracija radi birokracije; to je način na koji osiguravamo da Europu više nikada ne prevare nepouzdani ili neprijateljski raspoloženi dobavljači.
Kako bi se to postiglo, sporazum uvodi pojačane provjere podrijetla i vlasništva, uz praćenje osmišljeno za zatvaranje neizravnih ruta – sve uz održavanje proporcionalnosti postupaka kako bi legitimni dobavljači mogli nastaviti s radom.
I naučili smo iz prošlosti. Okvir uključuje stroge uvjete za bilo kakvu privremenu suspenziju zabrane, dopuštenu samo u stvarnim hitnim slučajevima, a nikada kao stražnja vrata za politički pritisak. Jasni rokovi, stroga provedba i transparentno praćenje zaštitit će jedinstveno tržište, održati protok energije u svim državama članicama i podržati brži prelazak na obnovljive izvore i diversificirane izvore ukapljenog prirodnog plina (LNG).
Važno je da ovaj sporazum nije samo poboljšani prijedlog Komisije. To je također dokaz da Europski parlament može djelovati brzo i jedinstveno kada je u pitanju sigurnost Europe. Za samo nekoliko mjeseci, glavne političke skupine složile su se oko čvršćeg, čišćeg i strateškog stava. Klub EPP-a borio se za raniji završetak dugoročnih ugovora o plinu, jačanje provedbe i proširenje opsega na naftu i naftne derivate. To nije bila simbolična gesta; bili su to nužni koraci za zaštitu europske slobode djelovanja.
Era ruskog plina i nafte u Europi završava. Ne zato što je to lako, već zato što je to bitno. Europa je platila visoku cijenu za svoju prošlu ovisnost – ekonomski, politički i moralno. Sada, s ovim sporazumom, konačno okrećemo novu stranicu. Ovo nije samo energetska odluka. To je obećanje: Europa će biti samostalna. Europa neće financirati Putinov rat. Europa više nikada neće biti ranjiva na energetske ucjene. A to je budućnost u koju vrijedi ulagati.
Davor Ivo Stier, eurozastupnik, Odbor industrija, istraživanje i energetika (ITRE)
Željana Zovko, potpredsjednica Kluba zastupnika EPP-a, Odbor Međunarodna trgovina (INTA)
Otvori KEKS Pay
I dalje sam kao rusofil uz ukrajinski narod. Bio sam i političku Ukrajinu, upisao Slava Ukrajini, sve do 17.06.2022 i puta Borisa Johnsona u Kiev. Johnson je, naime, tog dana trebao sudjelovati na velikom summitu u Doncasteru, ali je u posljednji čas otkazao i otišao u Kijev. Ja nisam. I on i ja imali smo informacije o nedostacima zapada za obračun s Rusijom koja se na to pripremala niz godina.Znali smo da je to nemoguće, jer kako se potvrdilo NEMAMO čime. Znajući te činjenice, kao i ja koji sam mirovinu zaradio prateći to, otišao je u Kiev s očitom namjerom da odvoji EUropu od ruskih energenata, što je miniranje Sjevernog toka i potvrdilo. Učinio zlo EUropi. Ja sam tada "okrenuo ploču", postao rusofil. Često puta i Putinofil, kada je rječ o političkoj Ukrajini i njezinim sponzorima na Zapadu (čija je jedina i isključiva želja, po mom mišljenju, bila loša za Europu), koji su istovremeno i moji politički predstavnici.Ono u čemu se ne slažem s Putinom jest da nije ustrajao u minimiziranju civilnih žrtava rata, budući da ovo trenutno uništavanje civilne infrastrukture (od koje veliki dio ne služi ratnim naporima) ne smatram opravdanim, kao ni agresiju kojom se izjednačio u licemjerju, bez obzira je li bila prisilna ili ne, a s obzirom da je za to imao druge načine.