Država je licemjerna, i zato i je država. Umjesto da se njezin način poslovanja i zove licemjerjem, u terminu politika pronašao se odgovarajući i monumentalno zvučeći eufemizam. Opravdati licemjerje postalo je umijećem politike, a dići sposobnost licemjerja i prezira prema ljudima na razinu više značilo je osigurati si status državnika. Stoga živimo u vremenu bez državnika, jer prizemno licemjerje koje je postalo političkim kanonom omogućava još do jučer nezamislivo pa tako u tom ambijentu Dubravka Šuica može biti euroministrica za špeceraj i hrvatska opozicija može biti alternativa vladajućima iako ništa pod milim bogom ne nudi. Vlast i nema opoziciju, nego samo konkurenciju koja ne želi preuzeti upravljanje, što znači da smo društvo uvedeno u trajnu hibernaciju, umjetno izazvan san na putovanju u vječnost koju nikada nećemo dosegnuti budni.
Za vlast novca ima, a za ljude koji su ih zaposlili, koji su im dali kruh u ruke i koji im svakog mjeseca daju svoj novac da u ime države njime raspolažu, tog istog novca nema? Njihova novca za njih nema?!
Otvori KEKS Pay
