Soba za druženje VIII. odjela Psihijatrijske bolnice Jankomir odisala je jučer blagdanskim raspoloženjem. Članovi Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara podijelili su božićne darove za sedamdesetak suboraca koji se u Jankomiru liječe od PTSP-a.
Darovi za branitelje
– Skromni su darovi. Zubna pasta, pjena za brijanje i kalendar – rekao je okupljenima Damir Jašarević, predsjednik udruge.
– Nema veze, glavno da ste vi nama došli – u jedan su mu glas poručili branitelji. Shvaća Jašarević unutarnje borbe branitelja jer je i sam prošao sličan ratni put.
– U životu se treba znati boriti. Pronađite svoj cilj, a to su obitelj i rad – savjetovao ih je Jašarević.
Slušali su ga, dio njih s tugom u očima, jer obitelj više nemaju. Rastali su se ili baš zbog sigurnosti djece i žena, svojevoljno udaljili. Svjesni su da noćne more ne uništavaju samo njih nego i cijelu obitelj.
– Božić i Novu godinu provodim sam. Biti sam nije toliko teško, ali usamljenost je ta koja te ubije. I onda moram doći u bolnicu – tihim glasom i uz povremene snažne trzaje tijela priča Zvonimir Zdjelar, branitelj iz Virovitice, koji se liječi od PTSP-a u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir. Šesti je put tamo.
– Dolaskom kući iz rata vidio sam da iznova proživljavam doživljaje s terena i shvatio da se više ne uklapam u obiteljsko okruženje –prisjeća se Zdjelar. Žena mu je rekla da je pokušao ubiti nju, djecu i sebe. Zvonimir Zdjelar se toga ne sjeća. Iako se rastao, sa ženom i djecom ostao je u kontaktu.
Razočaranje u državu
– Smatrao sam sebe zdravim. Najteže je čovjeku priznati da je bolestan – kaže on i savjetuje sve branitelje koje muči PTSP da priznaju problem i krenu se liječiti.
Priču Zvonimira Zdjelara sluša branitelj Mario Daražić, povremeno klimajući glavom. Trenutačno je u fazi razvoda, ima sina od 13 godina.
– Provodim s njim malo vremena. Ne dajem mu one osjećaje koji bih trebao, ali ne mogu si pomoći – kaže Mario, grčevito stišćući prste. U Jankomiru je na liječenju 16. put. Razočaran je u državu i njezin odnos prema braniteljima. U rat je otišao zdrav, pun elana i života.
– Sad je to sve utihnulo, ne postoji – tiho kaže Daražić.
Filozofija gubitnika Mlado dete puno elana i energije počne da se bavi sportom,muzikom,baletom,naukom...ide da brani Domovinu ili već nečim slicnim .... Promeniću svet-pobediću svet! Posle godina vrednog rada i puno odricanja ne dođu očekivani rezultati. Osoba počinje da mrzi sebe sebe i to čime se bavila.Roditelje.Ceo svet. Počinje da traži razloge svog neuspeha.Nikada ih ne nalazi u sebi. Ne nalazi ih u nedostatku talenta ili u lenjosti. Uvek je krivac neko drugi.Roditelji.Treneri.Učitelji.Vanzemaljci... SVI SU MI KRIVI SAMO SAM JA...Samo sam ja dobar. i uvek u pravu !!!! I tako se rađa filozofija gubitnika... Ovo je jedna tužna definicija. Gubitnicima se možete smejati,možete ih sažaljevati,ali vrlo teško je pomoći im...