Ako nemate za kruh, vi jedite pršut, šala je to na svakidašnju gužvu u pršutoreznici Pršut i točka na tržnici Jarun u Zagrebu. Delicija na koju godišnje u Hrvatskoj trošimo oko milijun komada (s turistima), a od toga smo s polovicom u deficitu, nije nimalo jeftina – kilogram vakuumiranog pršuta bez kosti (stručnjaci to i ne zovu pršutom) košta u prosjeku 25 do 45 eura, a ako je riječ o kakvih 10-ak kilograma s kosti, starosti 12 do 16 mjeseci – i 160 eura u boljim pršutanama. No rijetko je tko vičan samostalnom rezanju pa su pršutoreznice itekako na cijeni. U pršutu i točki čeka se tako i više od mjesec dana.
– Danas sam ga donijela i rekli su mi da ću se načekati, barem mjesec i nešto dana te da će me zvati kad bude spreman - kaže nam Zagrepčanka B. B. Kako se bliže uskrsni blagdani, očekivalo bi se da je to povod gužvi. Tim više što sve više građana potkraj godine navali i na svježe svinjske polovice, već formirane butove, pancete... u trgovačkim lancima pa ih daju poznanicima ili "stručnjacima" na soljenje, dimljenje i sušenje, koji im uz naknadu finiširaju proizvode ili ih pak kupe već gotove. Navodno se više od 30 posto ovog biznisa odvija i na crno. Kako bilo, u u Pršutu i točki tvrde kako gužve za rezanje kod njih nisu tek sezonska pojava. Stalno imaju 50-60 komada "na čekanju".
– Ljudi donose svoje pršute i jedva stignemo narezati sve koliko ih ima. Uvijek je tako – jer i naše još režemo, a nas smo trojica - kaže nam Toni, jedan od pršutorezaca. Nedjeljama više ne rade, petkom i subotom uglavnom imaju posla oko svojih pršuta pa nije čudno što se na rezanje čeka najmanje 15-20 dana. Kvaka je zapravo u tome da sve pršute režu ručno, a to – traje. Dodatni marketing im zato i ne treba, ne mogu ni obaviti posla više nego sada, smije se naš sugovornik, ističući kako prije vakumiranja stavljaju i plastične listiće između tankih kriški, što oduljuje posao, pa rezanje naplaćuju četiri eura po kilogramu i 70 centi svaku vakuum vrećicu.
VEZANI ČLANCI:
U pršutoreznici Mataš u zagrebačkom Trnju uvjeravaju nas kako se kod njih pak nikad ne čeka dulje od dan-dva, osim kad je "ludnica oko Božića". I pred Uskrs je veća navala, no to nije tako strašno ako su svi zdravi i mogu raditi, kaže nam vlasnik i i glavni majstor Mladen Nekić Mataš. Koliko ih narežu tjedno, kaže da je to poslovna tajna. – Taj posao radimo već 23 godine. Kupci su nam zadovoljni i to je najbitnije. Godišnje imamo desetak tisuća klijenata. Naravno, ne samo za rezanje pršuta već i za druge usluge – objašnjava.
Brojke osciliraju. Uoči Božića dnevno narežu i 100 pršuta, a kad počne korizma dva-tri, deset... Gužve su jače i pred vikend zbog raznih fešti, rođendana... No u Matašu se sve odvija strojno, za razliku od Pršuta i točke, pa je to jedan od glavnih razloga zašto se ovdje čeka puno kraće. – Kad smo svi dobre volje, dogodi se da pršut donesen ujutro narežemo već do popodne – smije se Mataš. – Za ručno rezanje pršuta treba vam 45 minuta, samo da ga očistite i narežete, a s pakiranjem i sat vremena. To znači da za 100 pršuta treba 100 sati, a to je 15 radnih dana da ništa drugo ne radite. Mi smo prije rezali ručno samo vlastiti pršut i to je malo skuplje, ali vam za to treba vrhunski rezač pršuta, inače to nema smisla. A vrhunskog rezača pršuta morate i vrhunski platiti. I onda vam je on većinu godine – dokon, kako se kaže u nas u Dalmaciji, odnosno – bez posla. Takvog čovjeka ne možete plaćati da ne radi jer on košta kao i vrhunski kuhar i to nije malo – zaključio je Mataš.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Otvori KEKS Pay
Čekamo na text o hrvatskim chipovima...