Nekad je imao stotinu ulogu, a danas tek jednu. Nekad je svaki komad bio jedinstven u svojoj ljepoti, izvornosti i bogatstvu oslika, a danas je uniformiran i bezličan. Što je to? Teško da bi se današnje generacije sjetile da je riječ o svakidašnjem uporabnom predmetu – ručniku ili kako su ga u Slavoniji stoljećima nazivali peškiru preuzevši taj naziv od Turaka.
Njegova uloga u svakidašnjem životu Slavonaca, ali i u posebnim svečanim i obrednim prigodama bila je nezamjenjiva. Upravo zato djelatnice požeškog muzeja Maja Žebčević Matić i Dubravka Matoković posvetile su mu izložbu pod nazivom „Peškir, jedna zaboravljena priča“. –U prošlosti peškir susrećemo u vrlo praktičnim namjenama svakodnevnice, kod osobne higijene, pranja suđa, pripremanja hrane, posebno kod pečenja kruha, prekrivanja načetog kruha, zamatanja hrane kod milošće ili čobanske užinice, pokrivanja košare s hranom za polje, za posvetu jela ili kad se išlo u babinje. Peškiri su bili i nezaobilazan dar, obredni simbol i predstavljali su vrijednost kod krštenja, brojnih svatovskih i pogrebnih običaja, ali i kod gradnje kuće – ističe prof. Matoković dodajući da se u njemu ogleda tkalačka vještina i likovna kreativnost seoskih žena.
Peškiri su, kako je rekao otvarajući izložbu Branko Uvodić, autor i voditelj emisije Lijepom našom, dio miraza kojeg smo donijeli EU. A da riječ o neprocjenjivom blagu posvjedočila nam je i 85-godišnja Marija Budiselić iz Bankovaca. –Nije ga lako napraviti jer za vrijeme tkanja morate biti jako skoncentrirani. Radilo se to obično navečer uz petrolejsku lampu ili svijeće kada su se napravili svi ostali poslovi. Međutim, tkanje je samo završni posao, a prije toga trebalo je tisuću stvari napraviti, od sadnje lana, branja do obrade, predenja, izbjeljivanja, snovanja itd. U svaki peškir utkano je i nebrojno sati rada, strpljenja, truda i ljubavi – poručuje baka Marija.
>> Najslušaniji Bosutski bećari, Džentlmeni, te Škoro i Spalato
Otvori KEKS Pay
